U svijetu u kojem se obrazovanje često smatra ključem za otključavanje vrata uspjeha, nije neuobičajeno da se postavlja pitanje: zašto Bosna i Hercegovina, zemlja s mladim i obrazovanim stanovništvom, ne iskorištava svoj puni potencijal? Kroz prizmu ekonomske perspektive, posebno iz ugla mene kao osobe koja je završila Ekonomski fakultet u Sarajevu, jasno je koliko su finansijski tokovi i investicije ključni za razvoj države i boljitak njenih građana i građanki. Međutim, stvarnost često pokazuje da se prilike ne koriste u potpunosti ili se koriste s ograničenim kapacitetima.

Kroz lično iskustvo i promišljanje, postavljam sebi ovo pitanje iznova i iznova. Kako zemlja koja obiluje inteligentnim, vrijednim i sposobnim ljudima, koji su prepoznati i cijenjeni širom svijeta, može zaostajati u iskorištavanju finansijskih mogućnosti koje joj se pružaju? Bosna i Hercegovina, zemlja koja je prošla kroz mnoge izazove prošlosti, ali koja i dalje egzistira kao spoj različitosti uz međusobno poštovanje i toleranciju, čini se nedovoljno iskorištava resurs koji  joj se nudi u ekonomskom smislu.

Jedan od najjasnijih primjera ove situacije jeste put Bosne i Hercegovine ka članstvu u Europskoj uniji . Iako je to dugotrajan i zahtjevan proces koji je često izgledao nedostižno, čini se da zemlja nije iskoristila sve mogućnosti finansijske podrške i saradnje koje su joj kroz godine na raspolaganju. U ovom kontekstu, važno je osvijestiti ne samo trenutno stanje, već i potencijal koji leži u iskorištavanju finansijskih resursa za unaprijeđenje ekonomskog razvoja i kvaliteta života svih građana i građanki.

Na petom modulu “Akademije političke pismenosti mladih u BiH”, koju provodi Fondacija “Akademija za Žene” (Academy for WOMEN), nakon kvalitetnih predavanja stručnjaka i stručnjakinja, ovo pitanje je postalo intenzivnije kod većine polaznika. Edukacija o procesima vezanim za Europsku uniju i putu BiH, koju su sjajno prenijeli predavači, jasno pokazuje da nema opravdanja za propuštene prilike. Razumijevanjem ovih procesa možemo bolje birati ljude koji će nas predstavljati na ključnim pozicijama za brži ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

Da nije sve baš tako crno, i da nam budućnost donosi novu šansu, pokazali su lideri država članica u okviru Europskog vijeća kada su u martu ove godine donijeli historijsku odluku da se Bosni i Hercegovini da zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora.

Ovo je značajna prekretnica za svaku zemlju koja teži pridruživanju Europskoj uniji, a EU svakoj zemlji pruža podršku u formi finansijske pomoći, tehničke podrške i strateškog savjetovanja.

Sam fokus ove kolumne će svakako biti na finasijskim prilikama i fondovima, a obzirom da mi i nismo primjer funkcionalne zemlje i to nas uveliko košta u svim segmentima društva.

Kako smo mogli ostati bez million eura od EU?

Krenut ćemo od nedavnih dešavanja koja su dobila interesovanje javnosti u momentu kada je već bilo skoro pa očigledno da će Bosna i Hercegovina izgubiti dvije milijarde KM, jer su naši političari propustili rok za predaju dokumenta, koji zamislite, treba da sadrži listu reformi sa kvalitativnim/kvantitativnim koracima za implementaciju Plana rasta EU. Ova sredstva su trebala potaknuti investiije, rast i nova radna mjesta.

Ovaj najnoviji primjer gotovo neiskorištenih prilika za Bosnu i Hercegovinu uzrokovala su politička previranja kada su vlasti Republike Srpske odbile prihvatiti paket od 113 provedbenih mjera. To su odbile jer ne žele da BiH dobije jedinstveni broj za hitne telefonske pozive. Ranije je to potvrdio i predsjednik Vlade RS, Radovan Višković, koji je izjavio da u tom entitetu ne žele da u Sarajevu bude jedinstveni pozivni centar za hitne pozive, iako je to praksa u svim državama. To je istovremeno i primjer političkog previranja obzirom da je BiH jedina država u Europi u kojoj ne postoji jedinstveni broj za hitne slučajeve, jer se tome uporno protive u RS, insistirajući da svaki entitet to regulira za sebe i tvrde da bi se u protivnom narušio ustavni ustroj države.

Da javnost o tome ne priča, zaključili bi da nemaju dovoljno informacija, ali one su javno dostupne i prezentovane i od strane akademske zajednice. Zanimljivo je pitati političare koji blokiraju ovakve procese da li su svjesni dostupnih podataka, kao što su demografski trendovi Republike Srpske koji karakterišu izuzetno nepovoljne tendencije, uključujući negativan prirodni priraštaj već dvadeset godina. Ubrzani odliv mozgova, intenzivna depopulacija, proces starenja i konstantna emigracija radno sposobnog stanovništva, koji karakterišu i FBiH, trebali bi biti alarm.

Sve prethodno navedeno rezultira smanjenjem broja radno sposobnih osoba koje bi trebale finansirati penzioni i zdravstveni sistem, kao i razna socijalna davanja. Ovdje se ne smije zanemariti ni ulaganje u obrazovanje i privredu.

Već razmišljamo o posljedicama da smo izgubili pomoć vrijednu više od dvije milijarde KM, ali sreća je u nesreći što je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Borjana Krišto, saopćila da je dokument ipak proslijeđen Europskoj uniji sa 97% usaglašenosti.

Osjećam potrebu da se osvrnem na lični doživljaj da smo mogli bolje, brže, kvalitetnije i spremnije pristupiti ovom procesu. Ostaje nada da će ovaj proces donijeti najbolja rješenja za razvoj BiH i koristiti građanima.

Znamo li koliko smo izgubili u godinama iza nas?

Postavlja se pitanje koliko smo izgubili u godinama iza nas na koje je gotovo nemoguće dati odgovor obzirom da veliki broj projekata i prilika za našu zemlju nije dostupan javnosti i gotovo da je sasvim izvjesno da ne postoji osoba koja bi mogla da pobroji propuštene šanse, već su potrebne višemjesečne analize, ali je i tada pitanje da li bi mogli imati konkretan odgovor.

Pa ipak sasvim je jasno da su nas politčka previranja koštala mnogo novca dok su zemlje EU kroz razne fondove i projekte podrške ulagale milione eura u našu državu. Sjetimo se da je samo u februaru 2022. godine, kao odgovor na političku krizu koju je izazvalo rukovodstvo RS, Europska komisija objavila da je obustavljeno finansiranje dva infrastrukturna projekta duž Koridora 5C u vrijednosti od 600 miliona eura finansiranih kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF).

Našoj zemlji je i 2016. godine blokirano više od 80 miliona eura investicija u sektoru energije, obzirom da Federacija BiH nije donijela krovni Zakon o energetskoj efikasnosti, čime bi se situacija u velikoj mjeri poboljšala, a zakon je prošao potrebne procedure. Usvojen je u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, ali za to nije bilo dovoljno političke volje u Domu naroda, što nam samo po sebi govori da Milorad Dodik i njegova “svita”, kojeg Ambasada SAD i OHR smatraju za čovjeka koji najviše koči BiH, nije jedini neprijatelj napretku zemlje, već tu ima i mnogo manje vidljivijih u Federaciji, ali jednako bitnih. Jednostavno, mnogo toga ne prođe na Domu naroda.

Imamo li stručne kadrove za pisanje EU projekata?

Nisu samo politička previranja uzrok propuštenih prilika, već i nesposobnost političkih aktera i nedostatak znanja o korištenju sredstava.

Od 1996. do 2022. godine, EU je investirala više od 3,5 milijardi eura u obnovu, reformu javne uprave, vladavinu prava, privredu, poljoprivredu i druge ključne sektore u BiH. Iako su trenutno dostupna bespovratna sredstva kroz različite programe, značajan dio ostaje neiskorišten zbog prepreka u pisanju projekata, štoje rezultat velikog nedostatka stručnog kadra.

Također, važno je istaći da ne postoje zvanični objedinjeni podaci o iskorištenosti fondova u BiH. Postoje samo procjene nadležnih organa i izvještaji o isplatama koje vrše EU organi putem organizacija koje raspolažu IPA (Instrument pristupne pomoći) sredstvima kroz IPA projekte.

Zaslužuju li naši poljoprivrednici podršku EU?

Još jedan primjer neiskorištenih sredstava je program IPARD (Instrument for Pre-Accession in Rural Development) Europske unije. Bosna i Hercegovina izgubila je mnogo jer nije uspostavila IPARD strukturu, poput agencije za plaćanje u poljoprivredi, te nije iskoristila stotine miliona KM od EU za subvencije i razvoj poljoprivrede.

Za razliku od drugih zemalja poput Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i Turske, koje koriste IPARD, BiH još nije dio ove uspješne priče. Nedostatak potrebne strukture i institucionalnog okruženja spriječava korištenje sredstava. Ipak, novo Vijeće ministara i vlasti na entitetskim nivoima ozbiljno su krenuli u proces ispunjavanja preduslova.

Federalni ministar na čelu Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Kemal Hrnjić, nedavno je inicirao sastanke s entitetskim i državnim ministrima kako bi pokrenuo aktivnosti na uspostavi IPARD strukture na nivou BiH. Nastavljaju desetogodišnju priču o potrebi formiranja IPARD strukture i razmatraju aktivnosti kako bi uspostavili tijelo koje će efikasno komunicirati s EU i aplicirati za sredstva koja su potrebna poljoprivrednicima.

Kako na to gledaju predstavnici nižih nivoa vlasti, poput ministara u Vladi Kantona Sarajevo, saznala sam od ministra financija, dr. ekonomskih nauka, Afana Kalamujića (ZNG), koji je jasno istakao da ovakva propuštena prilika ima negativan uticaj na ekonomski razvoj.

“Zbog nepotrebnog politikanstva, te onemogućavanja da se formiraju IPARD mehanizmi, BIH je ostala bez značajnih sredstava za ruralni razvoj i poljoprivredu. Osim brojnih ekonomskih benefita koje smo mogli imati – rast postojeće poljoprivredne proizvodnje, širenje zasađenih površina, indirektno smo propustili priliku da ljudi na selu bolje žive, te vjerovatno utjecali na pojačan odliv u inostranstvo,” naglasio je ministar Kalamujić.

O ovoj propuštenoj prilici razgovarala sam i s Adnanom Ćerimagićem, analitičarom Europske inicijative za stabilnost, koji je ujedno bio i jedan od predavača na pomenutoj Akademiji. U razgovoru je istakao da se za dobijanje i korištenje podrške za poljoprivrednike u zemljama Zapadnog Balkana od svake zemlje se očekivalo da uredi okvir, odnosno procedure i odredi nadležne institucije za korištenje ovih fondova.

“Nažalost, u BiH do dogovora o jednom takvom okviru nije došlo, prije svega jer iz perspektive entiteta Republika Srpska, poljoprivreda je ekskluzivna nadležnost entiteta. Razgovori o modalitetima su još uvijek su u toku, i nadati se da će završiti pozitivno,” objasnio je Ćerimagić.

Koliko su nam važni fondovi EU?

Također se osvrnuo i na važnost korištenja prilika koje Bosna i Hercegovina ima i koje očekuje u budućnosti.

“Sredstva EU predviđena su prije svega za podršku zemljama kandidatkinjama da se pripreme za članstvo u EU, koje osim zahtjevnih političkih i zakonodavnih reformi, uključuju i ogromne financijske investicije u prilagodbu države. Veliki dio EU fondova je također namjenjen podršci ekonomiji da krene sa sustizanjem EU nivoa ekonomskog razvoja, zbog toga dio EU fondova ide za izgradnju infrastrukture. Pristup tim fondovima je s toga prije svega u interesu BiH, i zbog toga bi iste trebala u potpunosti iskoristiti,” naglasio je Ćerimagić.

Zaključak ovog teksta nije samo kraj jedne kolumne, već poziv na osvješćivanje o važnosti informacija koje su nam često nedostupne. Nadam se da je ovaj tekst probudio vašu znatiželju i pružio vam uvid u praćenju mogućnosti za brži ekonomski razvoj naše Bosne i Hercegovine. Često se suočavamo s propuštenim prilikama i sabotažom sjajnih projekata, ali važno je da koristimo svoje demokratsko pravo i biramo predstavnike koji će nas adekvatno zastupati. Želim vam donošenje najboljih odluka u tom procesu, za dobrobit nas samih i naše djece.