Osvrti sa četvrtog foruma mladih lidera regiona
Četvrti Regionalni Forum mladih lidera održavao se od petka, 22. do nedjelje, 24. novembra u hotelu Park Novom Sadu. Forum je okupio oko dvije stotine proaktivnih mladih ljudi zemalja Zapadnog Balkana: Albanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova. Tokom tri dana koliko je trajao Forum, učesnici su imali priliku prisustvovati nizu izlaganja i panel diskusija od značaja za njihove domovine i njihov evropski put.
Prvi dan su obilježila predavanja mladih aktivista, Nikole Pucarića, Maria Mažića i Ajak Majok. Njihovi paneli su nosili zajednički naziv “Forum Evropa” i doticali se trenutnog stanja Evropske unije, njene budućnosti i uloge zemalja Zapadnog Balkana u toj budućnosti, koji su izazovi Evropske unije generalno i kako učenici/učesnice vide te izazove, šta bi zemlje Zapadnog Balkana dobile članstvom u EU i da li se nekada razmišljalo obrnutim slijedim na način da i zemlje EU imaju obaveze prema zemljama nečlanicama i s kojim izazovima se EU interno suočava te šta treba mijenjati. Potom, otvorena je tema o tome kako bi EU mogla izgledati kroz pet, deset, petnaest godina i kakav bi mogao biti globalni odnos snaga između zemalja. Otvorena je i tema migracija, njihovog efekta po Zapadni Balkan i načina na koji se te zemlje zadnjih godina suočavaju sa njima. Kroz lična iskustva tokom godina aktivizma pomenuti aktivisti su se trudili učesnicima približiti pomenute teme i zajedno sa njima prodiskutovati kako ih oni vide i približiti načine na koje individualno mogu doprinijeti izgradnji i unaprijeđenju demokratičnosti i pravičnosti zemlje iz koje dolaze. Posljednje predavanje prvog dana držao je Kilian Kleinschmidt, globalni networker i humanitarac. Kroz svoja iskustva odrastanja i rada u podijeljenoj i krizom pogođenoj Njemačkoj, koja odjekuju na situaciju s kojom se mladi Balkana susreću danas, pokušao je ohrabriti učesnike i pozvati ih na povezivanje poentirajući na važnost zajedničkog djelovanja mladih ljudi.
Drugi dan Foruma je okupio visokoprofilirane individue regiona kao predavače i paneliste. Led je probio Branimir Brkljač, jedan, kako sam za sebe kaže, “iskusan početnik”. Brkljač je pričao o start-up mogućnostima za omladinu Zapadnog Balkana, o svom putu ka uspjehu u privatnom biznisu, o važnosti pozitivnog percipiranja različitosti regije i kultura u njoj kao prednosti te na kraju o eri tehnološkog napretka u kojem se fokus i stavlja na prevazilaženje svih vrsta prepreka, razlika i mogućnosti djelovanja s bilo kog kraja planete bez isključive pripadnosti određenoj lokaciji. Naziv drugog panela dana je bio “Kako čujemo lokalnu zajednicu u vremenu krize”, čiji su panelisti bili gradonačelnici Novog Sada i Ljubljane, Miloš Vučević i Zoran Janković. Fokus panela je bio na trenutnim problemima s kojima se oba gradonačelnika suočavaju, načinima na koje ih prevazilaze, na važnosti direktnog komuniciranja s građanima, na saradnji lokalnih zajednica za nevladinim sektorom, te ulogom mladih i njihovom angažmanu za sam prosperitet grada. Na kraju je otvorena mogućnost preuzimanja dobrih praksi iz Ljubljane i provedbe istih u Novom Sadu. Nastavak je bio rezervisan za paneliste, predsjednike tri zemlje regiona: Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije; Aleksandra Vučića, Boruta Pahora i Stevu Panderovskog, te generalnog sekretara RYCO-a, Đuru Blanušu kao moderatora panela.
Tema panel diskusije odnosila se na upoznavanje mladih sa načinom donošenja odluka na pozicijama moći. Fokus je bio na budućim strateškim projektima od značaja za region i jačanje međusobne saradnje kroz koncepte poput “Mini Šengena” čime bi se otvorila mogućnost reforme pristupa procesu priključivanja EU zemalja Zapadnog Balkana. Govorilo se o perspektivi mladih ljudi u regionu i s tim u vezi o masovnim iseljavanjima i mjerama koje trebaju biti donijete kako bi se taj trend zaustavio. Idući panel pod nazivom “Lideri koji oblikuju budućnost, budućnost koja oblikuje lidere” ugostio je premijera Kantona Sarajevo, Edina Fortu i gradonačelnika Tirane, Eriona Veliaja. Govorili su o izazovima s kojima su se susretali kao mladi ljudi na visokim pozicijama u trenucima globalne migrantske i klimatske krize, te ubrzanom povratku fašističkih ideologija. Pričalo se o okolišu, ekologiji, stepenu korupcije te neuključenosti mladih u politiku i društvene procese u generalnom smislu. Istakli su važnost djelovanja mladih ljudi u lokalnim zajednicama kroz pozitivne primjere čija provedba ne zahtijeva, nužno, ogromne sume novca te naveli kako mladi ljudi moraju biti proaktivniji i nametnuti se te istupiti prvi. Nakon panela, Majak, Mažić i Pucarić su održali završnu riječ za “Forum Evropa”, sa osvrtom i digresijom na prethodna dva dana. Dan je nastavljen sa tri paralelne radionice na temu: “Zapadni Balkan u 2030-oj – Vizije, želje, realnost”. Moderatori radionica su bili Vedran Džihić, Dejan Jović i Srđan Majstorović. Na radionicama, učesnici su imali priliku bolje upoznati učesnike iz drugih zemalja i sa njima podijeliti svoja viđenja budućnosti regiona.
Treći i završni dan Foruma otvorila je Irena Cerović, koja je predstavljala rad UNDP-a na Zapadnom Balkanu. Iduća tema bila je: “Dijalog za budućnost: Nove prilike za socijalnu koheziju – kroz kooperaciju do boljeg razumijevanja”, koja je bila implementirana u sklopu regionalnog projekta “Dialogue for the Future: Fostering Dialogue and Social Cohesion in Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia”. Kako i samo ime panela govori, bilo je riječi o načinima zbližavanja mladih iz regiona zarad prosperiteta cijelog Zapadnog Balkana. Idući, najkraći, ali zbog problematike teme, nama koji smo došli ispred “Akademije za žene”, možda i najzanimljiviji panel, ticao se podataka sa terena o zastupljenosti žena i mladih u lokalnim zajednicama. Uvidjeli smo da ni u regionu položaj te dvije kategorije nije naročito bolji niti je njihova zastupljenost na pozicijama odlučivanja na lokalnom nivou adekvatna kroz niske procente tog učešća koji su nam prikazani na sesiji. Naredni panel su vodili ministri vanjskih poslova Sjeverne Makedonije i Slovačke, Nikola Dimitrov i Miroslav Lajčak, koji su nas detaljno uputili u stanje unutar Evropske unije i planove ekspanzije iste. Zadnji panel, koji je uključivao premijerku Srbije Anu Brnabić i premijere Sjeverne Makedonije i Albanije, Zorana Zaeva i Edija Ramu, te zamjenicu generalnog sekretara RYCO-a, Tanju Miščević, naslanjao se na temu radionica od dan prije i imao je za cilj zbližavanje interesa, ideja i želja mladih sa realnošću i rukovodiocima država regiona. Postavilo se pitanje da li zemlje Zapadnog Balkana trebaju poboljšati, prilagoditi i kreirati sistem radim njih samih i njihove dobrobiti ili da bi zadovoljile kriterije nekog „sa strane“, u ovom slučaju Evropske unije. Mjesta za razgovor su našle i aktuelne političke teme Zapadnog Balkana te položaj mladih u regionu. Govorilo se o njihovoj mobilnosti i mogućnosti korištenja kapaciteta tih ljudi te se, s tim u vezi, otvorilo pitanje da li premijeri i premijerka imaju bilo kakav uvid u broj mladih ljudi koji su napustili njihove zemlje. Dirljivu završnu riječ održala je ispred organizatora Sonja Licht, sa porukom: “Be bright, be bold, be brave.”
A kako je Akademija za žene ove godine imala svoje delegate na Forumu, možete čitati i njihove lične osvrte.
Ajna Katica i njen osvrt….
Najbolja stvar je bio workshop koji je trajao tri sata gdje smo mi, mladi, pričali o onome što MI mislimo i kako se osjećamo gdje sam čula nove stvari i gdje nije bilo praznih političkih priča. Drago mi je što sam upoznala mnogo prijatelja i približila se Humanity In Action kroz Forum. Također sam se upoznala sa idejom EU integracijama više. Inspirisala me mlada reprezentativka Crne Gore i Bosne i Hercegovine (panel sa predsjednicima), kao i Sjeverne Makedonije (posljednji panel sa premijerima) te govornik Branimir Brkljač. Tada sam čula prava promišljanja mladih i nove perspektive kojih se nisam ni sjetila. Također me se puno dojmio predsjednik Slovenije, premijer KS i gradonačelnik Tirane, koji su jedini konkretno pričali o problemima ali također bili pozitivni u isto vrijeme (bili su svjesni publike).
No, za mene, ne tako lijep dio foruma je bio dovođenje predsjednika Vučića, samo da bi on pričao kako se nikada nećemo slagati oko prošlosti i potpunog nepoštovanja koje je pokazao prema mladom učesniku koji mu je postavio pitanje za Tuzlu, tako što ga je oslovio sa „sine“ i praktički negirao (kao i uvijek) da se ovdje išta desilo, sam već mogla predvidjeti.
Ne žalim što sam otišla jer sam stekla pun novih kolega i prijatelja, ali sam generalno razočarana narativom koji se vodio na Forumu.
Bojana Naimarević i njen osvrt…
Forum je okupio eminentna imena i, iako su teme prisutne na događaju, aktuelne i o njima sam imala priliku slušati na drugim događajima, percepcija iskusnih aktivista/aktivistica i ljudi na položajima odlučivanja u regionu je za mene nova i bilo je zanimljivo čuti kako oni vide mlade ljude, a još više kakve strategije imaju kako bi spriječili njihov odlazak iz zemalja Zapadnog Balkana. Teme koje se tiču lokalne zajednice i (ne)djelovanja mladih u njima bile su mi posebno zanimljive za slušanje iz aspekta ličnog iskustva koje imam u tom polju kao i otvaranja novih opcija za djelovanje o kojima do sada nisam razmišljala. Različiti koncepti i vizije Europske unije, njenog proširenja, načina proširenja dali su mi širi spektar i širu sliku o scenarijima koji su mogući u regiji po tom pitanju. Obzirom na koncept događaja i brojnost učesnika/učesnica kao i tempo kojim se program odvijao a koji nam je ostavljao jako malo slobodnog vremena i predviđao jako kratke pauze, nažalost, nisam imala priliku upoznati se sa svim ljudima koji su bili prisutni na događaju. Međutim, sa onima koje sam upoznala razmijenila sam mišljenja o svim temama koje su bile u fokusu Foruma a razgovarala sam i o dosadašnjem djelovanju i iskustvu svakog od sagovornika/sagovornica gdje smo se dotakli i Akademije za žene na način da su me pitali ispred koje organizacije dolazim i čime se organizacija bavi, kakve planove ima za budućnost i ima li mjesta za, eventualnu, saradnju.
Ferid Omić i njegov osvrt….
“Be bright”
Riječi su kojima je istaknuta aktivistkinja sa decenijama rada iza sebe, Sonja Licht, otvorila 4. Regionalni forum mladih. “Bright”, što znači svijetlo; bistro, odličan je opis mladih ljudi koji su bili prisutni na tri iscrpljujuća dana predavanja, panel diskusija i radionica. 200 mladih ljudi Zapadnog Balkana, od Sarandea do Subotice, od Negotina do Velike Kladuše bilo je zaslužno za neobično pozitivnu energiju tokom prvog dana. Vidjeti na jednom mjestu toliko energetičnih, entuzijastičnih, perspektivnih ljudi spremnih na saradnju zasigurno je jedna od pozitivnijih priča iz regiona u skorije vrijeme. U regionu koji takvi ljudi svakodnevno napuštaju, ovakva skupina bi trebala biti možda i najvrjedniji resurs. Da je tako vjerojatno samo deklarativno pokazat će se kroz iduća dva dana, kada ćemo doći u kontakt sa onima koji nose velik dio odgovornosti za stanje naših škola, ulica, bolnica, pa na kraju krajeva i platoa ispred ambasada onih poželjnijih država.“Be brave”
Nastavila je tim riječima Licht. Drugi dan smo se već svi ohrabrili, međusobno se upoznali i opustili. Hrabrost je poljuljalo poluopsadno stanje u glavnom holu hotela. Velevlažna gospoda gosti su sa sobom donijeli nekakvu napetost. Ipak je trebalo iskoordinirati tri sigurnosne službe za predsjednički panel. Promišljam, zašto ih je toliko strah svojih građana? Lak je odgovor srećom. I mene je od nedavno strah cuke kojem nisam dao da jede kad sam prolazio sa viršlama u rukama. Sad se moram vraćati kući dužim putem.“Be bold”
Riječ koja bi najbolje i najpreciznije opisala velik dio prijašnjeg dana je razočarenje, a ne neka odvažnost. Jasno mi je kako većini naših plemenskih poglavara nije naročito stalo do naših mišljenja i problema, zasigurno ne onima koji su decenijama ustaljeni na političkoj sceni. Ali opet, kada pred vas stanu ljudi koje iz nekog bolesnog razloga, možda kompleksa niže vrijednosti, i cijenite, jer unatoč svemu dospjeli su gdje jesu, trebalo bi da nešto vrijede; a oni tako lako zgaze i zanemare sve što bi vas 200 imalo za reći, 200 ljudi koji po nečemu sigurno jesu vrijedni, ako ništa iz razloga što su izabrani da su tu, krajnje je obeshrabrujuće. Ali trebao se nastaviti i ovaj, zadnji dan Foruma.
Stvarno je teško ostati i bistar i hrabar i odvažan u ovakvom društvu. Ni ne vrijedi možda. Lakše je, a vjerujem i mnogo ljepše samo se prepustiti toku. Bit će (k)ako Bog da. U povratku nas je čekalo nekih 7 sati u minibusu. Ne previše duga vožnja, ali dovoljna da osjetimo svaku kost u tijelu. Ispostavit će se da ni sedam sati nije bilo dovoljno za sve što smo imali podijeliti međusobno. Cijelo stoljeće ne bi bilo dovoljno da se iscrpe teme za razgovor sa onakvim ljudima. Najveći dar vjerovatno i jeste bilo upoznavanje njih. Novooformljena prijateljstva već polako prelaze u saradnju.
200 ljudi koje sam upoznao nisu uopće različiti od mene. Uvijek se iznenadim u to, a gdje i neću kad skoro svaki dan čujem kako “oni tamo” samo što nisu krvoločne zvijeri. Čovjek počne vjerovati da ima i istine u tome. Drago mi je još jednom potvrditi onu “sistem te laže”. Ne samo da su isti, već sanjaju iste snove, muče ih iste muke, bore iste bitke. Uz njih može se samo postati bistrijim. U takvoj grupi, lakše je biti hrabar. A za njih, i sve druge poput njih, vrijedi biti i odvažan. Možda je na to Sonja mislila. Biram tako vjerovati.