Sport, rekreacija – izbor je na nama/ mentalno zdravi Upravu su. Moram to priznati. Koliko samo mogućnosti imamo sa današnjom tehnologijom, da sa njom gradimo neku našu budućnost, neki novi bolji svijet, ali ne! Odlučili smo da se bavimo negativnim i nebitnim elementima tehnologije i interneta. Jako smo nezadovoljna, drska i lijena generacija, sve to je proizvod manjka fizičke aktivnosti i zamaranja na društvenim mrežama i igricama. Znam da ove rečenice čujemo često od naših starijih članova porodice i prijatelja, ali to je nažalost istina koja mene boli. 

„The people I know that have the hardest time keeping it together emotionally are people that don’t workout“ – Joe Rogan

Izjava koja se neće dopasti baš svima je ova, ali je iskrena i tačna. Jedan od većih problema mojih vršnjaka i prijatelja je depresija i anksioznost koja dolazi od raznih stresova i pritisaka na nas. Sami sebi možemo pomoći najviše razgovorom i savjetima pravih osoba koje će nas usmjeriti ka poboljšanju. Svi ti problemi se mogu smanjiti ili nestati, kada okrenemo novi list i počnemo brinuti o svome zdravlju i fizičkoj aktivnosti. Činjenica je da je fizička aktivnost od krucijalnog značaja za naše psihičko i fizičko stanje, time što smo aktivni, omogućujemo bolje funkcionisanje našeg organizma, te tako produžujemo sebi životni vijek, ali imamo i kvalitetniji i ispunjeniji svakodnevni život, zadovoljniji smo samim sobom, imamo veće samopouzdanje i taj dodatni točkić koji nas pokreće ili onaj izduvni ventil da bismo mogli nositi se sa svim izazovima i stresom svakodnevnice.

Pravi značaj sporta 

Trenirajući od malih nogu dobijamo ne samo zdravstvene benefite poput jačanja kostiju, čišćenja lošeg holesterola iz arterija i smanjenja rizika od mnogih bolesti, već sport i izgrađuje vašu ličnost i uči vas da živite život na bolji način. Danas bar imamo priliku svi, već od osnovne škole pa čak i ranije da se uključimo u neku od mnogobrojnih škola sporta ili sportske klubove, i mnogi od nas tako i urade. Imamo čak i priliku da mijenjamo klubove, sportove, istražujemo, eksperimentišemo, i u svemu tome nas, bar većinu, roditelji i podržavaju, voze nas na treninge dok smo mali, dolaze po nas, udovoljavaju nam i kad mijenjamo sportove i klubove, ali onda mi sami negdje nekako stanemo, odustanemo, a ustvari nismo ni počeli. Lakše je ostati kod kuće i igrati igrice, jesti čips, čokolade i piti gazirane sokove, i one negazirane koji u sebi sadrže šećer i umjetne boje, i tako ući u začarani krug iz kojeg jednostavno ne možeš sam izaći. Postajemo deblji, neki i predebeli, ljeniji sigurno i u konačnici to nam postaje način i stil života. Naravno ne svima ali ovdje mislim na veliki broj svojih vršnjaka sa kojima sam proveo devet godina osnovne škole i evo sada već četvrtu godinu srednje škole. Ja nisam odustao, i mnogi moji drugari, zaista nas je rijeka mladih koji su i sada već u dvadesetim i dalje fizički aktivni. Svi smo počeli tako da smo mislili da ćemo biti prvotimci, reprezentativci, najbolji… Naravno to se desilo samo nekolicini, ali mi ostali smo nastavili trenirati, radimo to sad za sebe. Shvatili smo da uspjeh nije samo postići vrhunski rezultat i biti vrhunski sportista, uspjeh je ostati aktivan,uspjeh je ne odustati, tražiti nove aktivnosti i usmjeriti energiju na razvoj sebe i svog sportskog duha, a ne prvaka svijeta pod moranje. Disciplina koju dobijemo baveći se sportom ima direktan uticaj na količinu poštovanja koje posjedujemo kao individua. Vodeći se prethodnim stavom, količina nepoštovanja koju posjeduje sportista je na jako niskom nivou, a zbog tog nepoštovanja mnogo smo osuđivani od strane starijih osoba. Samim tim logika nam govori da su sportisti mlađih generacija na manjoj stopi osuđivanja zbog svoje discipline koja je usađena u srž njihovog karaktera. Tražeći pravi klub i aktivnost kojom se želimo baviti, koje uče prave vrijednosti života a ne samo vještinu te aktivnosti, to je ono što će nam graditi bolju i sretniju budućnost. Odgovornost, timski rad, sve pobjede i porazi kojih ćemo imati mnogo u životu, i što je najbitnije učimo da radimo sa osjećajem odgovornosti i samopouzdanja od ranog djetinjstva.

Predrasude

“I always felt that my greatest asset was not my physical ability, it was my mental ability.” Caitlyn Marie Jenner „Jock“ je američki izraz koji predstavlja sportaša, odnosno nekoga koga prvenstveno zanima sport i sportska kultura, a ne zanima se previše za intelektualnu aktivnost. Naš narod definitivno je gledao puno srednjoškolskih američkih filmova i do dan danas imaju ovakav stav prema tinejdžerima koji se bave određenim sportom. Upravo ovaj stav demotivira mnoštvo mladih da trenira i napreduje. DA, bolje je pušiti cigare, nargilu, izlaziti u klubove i raditi sve ono da bi bili poželjni i „cool“ u društvu. Stavljamo maske i ugađamo drugima oko sebe, a u dubini sebe znamo da propadamo duhovno, intelektualno i fizički. Voliti sebe i raditi ono što volimo i osjećamo nije sebično, nego prvi korak ka razumijevanju sebe, a onda tek i ostalih. Mentalna jačina i sposobnost je ono što krasi profesionalne sportiste, njihov performans dolazi upravo iz tih osobina. Nije to talenat, pa čak ni sreća kao što naši „uspješni“ sportisti kažu – „Ma imao je sreće… ehh da sam ja…“ – nego upravo ti mentalni faktori koji su ih gurali do njihovih ciljeva. To bih ja nazvao talentom, ta jačina da opstaju u svemu tome i mnoga odricanja koja dolaze sa tim. “There is no talent here, this is hard work. This is an obsession. Talent doesn’t exist, we all are equals as human beings. You could be anyone if you put in the time. You will reach the top, and that is that. I am not talented, I am obsessed.” Conor Mcgregor

Iskoristi priliku

Osjećati se bolje u svojim tijelima ili stalno praviti izgovore kako mi to ne možemo. Stvar je ljenosti i discipline, rijetko se desi dan kada sam raspoložen za teretanu, trening, trčanje ali znajući kakav me osjećaj zadovoljstva čeka nakon toga, to je ono što me motivira da imam taj ritual svaki dan. Ne treba biti „blesav“ i osuđivati druge ljude da to rade samo zbog fizičkog izgleda. Blesavo je gledati u mobitel i kritikovati ostale ljude sa kesom čipsa u ruci. Prilika je tu, stoji, uvijek, a na nama je da li ćemo je iskoristiti. i