Žena na reklami za uloške ili tampone pleše, igra tenis, radi gimnastiku, nosi bijele pantalone i sretna je. Ja ne poznajem niti jednu ženu koja tako dobro podnosi menstruaciju. Ne mogu tvrditi da ne postoje, ali sumnjam da čine većinu. Stanite, je li se riječ „menstruacija“ treba cenzurisati? Trebam li napisati „oni dani u mjesecu“, ili možda „ženski problemi“? Menstruacija, menzes, mjesečnica, perioda, žensko pranje. Pozivam sve čitaoce da ove riječi izgovore naglas. To nisu psovke, obećavam. Menstruacija, menzes, mjesečnica, perioda, žensko pranje. 

Još kao curica, učena sam da na času tjelesnog odgoja svoj izostanak opravdam sa „ženskim problemima“. Istina je da postoje ženski problemi, kao na primjer kako dokazati da si jednako podobna da budeš inženjer kao što je i muškarac ili kako dokazati pacijentima da te trebaju oslovljavati nakon završenog fakulteta sa „doktorica“, a ne „medicinska sestra“. Istina je, imamo mi svoje probleme, ali zdrava menstruacija nije jedan. 

U državi koja polako napreduje, uspjeli smo istaći neke probleme zajednice. Depresija i ostale mentalne bolesti više nisu tako velika tabu tema. Pandemija korona virusa meni je donijela anksioznost, hipohondriju i paničan strah od smrti. Ne stidim se da kažem da moje psihičko stanje nije idealno, ali na tome radim. Prije nekoliko godina, to bih morala da krijem kao zmija noge. Psihijatri i psiholozi napokon gostuju na televiziji i govore o tome, a i domovi zdravlja su oblijepljeni plakatima koji prepoznaju depresiju; prvi mali koraci su napravljeni za podršku LGBTQ+ zajednici sa godišnjom paradom ponosa; desile su se inicijative poput “Nisam tražila” itd. Međutim, šta se dešava sa reproduktivnim zdravljem? I dan danas je u Bosni i Hercegovini sramota reći da si dobila menstruaciju. Sramota je staviti uloške i tampone na kasu u prodavnici, a kamo li onaj paket sa ulošcima koji su ekstra-moćni u upijanju. Sramota je pokazati na reklami da je krv crvena, a ne plava. Sramota je predstaviti ženu u ciklusu koja se previja od bolova, nego će se radije forsirati žena koja je izrazito aktivna tokom tih dana. Ako se žena tokom ciklusa ne bavi sportom i trčanjem, to nije sigurno zbog toga što nema dovoljno debeo uložak, nego jer je izmorena grčevima, nenaspavana, neraspoložena, anemična, teško joj je i disati, a kamo li trčati. 

Sada kada sam navele sve ove probleme koje svaka žena zna, ali koji se često kriju od muškaraca, očeva, braće, smijem li se usuditi da kažem da pored svega ovoga, mi mjesečno trošimo novac i plaćamo PDV jer smo rođene kao žene i jer smo zdrave? Kada se spominje poskupljenje proizvoda, zašto niko ne spominje higijenske proizvode? Zašto ja, kao studentica, dio džeparca ili male, studentske plate moram trošiti na tampone (naravno i uloške zbog „šta ako ti promoči tampon“ scenarija) i tablete protiv bolova (koje možda pomognu, a možda ne – vječita lutrija), a moj kolega, muškarac, nije ni svjestan da taj trošak postoji? Voljela bih živjeti u državi u kojoj se prepoznaje činjenica da je to očekivana pojava u ženskom organizmu i da neko glasno kaže da kupiti uloške, tampone nije toliko jeftino i pristupačno kao što vam se možda čini. Voljela bih, da se žena ne stidi činjenice da je dobila menstruaciju i da otvoreno može svome poslodavcu ukazati na to da nije u mogućnosti doći na posao od silnih grčeva u tijelu. 

Teško je očekivati od žene koja ima menzes da funkcioniše jednako kao ona koja ga trenutno nema, a ipak funkcionišemo. Ipak, rijetko biste primjetili da dok s vama razgovaramo bolovi nam ne daju mira. Znate li da se to jutro vaša koleginica možda jedva dovezla na posao, da se nadala da će se osloboditi mjesto u tramvaju, ali nije, pa joj se zanesvjestalo, da je morala stati dok hoda i presaviti se od bolova, da je sinoć povraćala i primila infuziju? To su žene u menstruaciji, možda ne sve, ali većina jeste. Mi nismo onakve kakvim nas predstavljaju na reklamama. Mi smo nečujne borkinje koje ne šute zato što žele, nego zato što im je društvo nametnulo da trebaju. 

Menstruacija, menzes, mjesečnica, perioda, žensko pranje. Neka vas ne bude stid izgovoriti ove riječi naglas. Nije sramota. Sramota je pretvarati se da ta pojava ne postoji.