Inicijativa Nisam Tražila: “Ono što našem društvu hronično nedostaje je edukacija i empatija”

Razgovarala: Kristina Gadže

Četiri umjetnice i jedan zajednički cilj. A to je – dati glas osobama koje su proživjele bilo koji vid seksualnog nasilja. Matea Mavrak, Asja Krsmanović, Ana Tikvić i Nadine Mičić pokrenule su inicijativu “Nisam Tražila” kao reakciju na policijsku prijavu glumice Milene Radulović zajedno s još nekoliko djevojaka protiv vlasnika beogradske škole glume Miroslava Mike Aleksića zbog seksualnog uznemiravanja. Inicijativa je potaknula snažan odziv javnosti i time podcrtala pitanje što javne institucije rade po pitanju sprječavanja seksualnog nasilja.

Facebook grupa, a sada i stranica “Nisam Tražila” u samo nekoliko dana postala je preplavljena ispovijestima žena i muškaraca. Jeste li očekivale ovakav odziv javnosti?

Kada smo otvarale stranicu “Nisam tražila” nismo imale nikakva očekivanja. Ona je nastala vrlo impulzivno, iz bijesa, ljutnje i tuge. Nastala je iz našeg osobnog osjećanja da se seksualno nasilje događa svima, da je duboko ukorijenjeno u svim porama našeg društva. Kada smo se treći dan od otvaranja stranice probudile, dočekala nas je notifikacija koja je glasila “imate 1185 novih poruka”, znale smo da nas osjećaj nije prevario. Bez obzira na svijest o tom problemu, ne možete ostati ravnodušni i ne iznenađeni nakon što u samo 14 dana dobijete preko 4000 poruka i iskaza o proživljenom nasilju. Koliko god da naše društvo njeguje kulturu šutnje, to je nešto što javnost također više nije mogla ignorisati.

Ustaljeno je mišljenje ljudi da su žrtve seksualnog nasilja i zlostavljanja pretežno žene u ruralnim područjima ili one koje nisu obrazovane. Tu dolazi do degradiranja uspješnih žena na komentarima društvenih mreža koje izjave da su i one to doživjele, kao što je to Milena uradila. Što mislite, zašto je u bh. društvu stvorena ustaljena slika žrtve nasilja koja je uplašena i sama?

Stav da uspješna žena ne može biti žrtva seksualnog nasilja je diskriminiranje žrtve. Brojne uspježne, slavne i moćne žene su u nekom trenutku svog života proživjele seksualno nasilje, a tome svjedočimo još od 2017. godine i slavnog holivudskog “Me too” pokreta kada su brojne glumice progovorile o tome i javno podijelile svoju traumu. Ne postoji savršena žrtva. Slika uplašene i nemoćne žene izgrađena je u našim glavama, da bi nama bilo lakše.

U brojnim ispovijestima postoje i one koje dolaze od žena na visokim pozicijama, tj. za one za koje se pretpostavlja da se mogu suprotstaviti. Prema Vašem mišljenju, je li javnost desenzibilizirana za te žene jer smatraju da nemaju razlog što kriju počinitelja, uzimajući u obzir njihovu visoku poziciju?

U zadnje tri sedmice pokazalo se da seksualno nasilje nije zaobišlo ni jednu sferu našeg društva, neovisno o žrtvinom ekonomskom statusu, dobi, vjeri ili stupnju edukacije. Žena na poziciji moći koja je preživjela seksualno nasilje nije ništa manje žrtva od žene domaćice iz ruralne sredine koja je također pretrpjela seksualno nasilje. Ono što našem društvu hronično nedostaje je edukacija i empatija, dok smo u sekundarnom viktimiziranju žrtve najglasniji.

Studenti/ce diljem regije podijelili/e su svoja iskustva zlostavljanja od strane profesora/ca te ih prijavili. Kako komentirate postupak rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa koji je optuženog profesora nagradio počasnom titulom professor emeritus, znajući za što ga se optužuje?

Taj postupak je nedopustiv i za svaku osudu. Smatramo da rektor Damir Boras mora pod hitno preispitati svoje odluke, odazvati se na pitanja javnosti i u skladu s njima djelovati.  

Neki fakulteti su umanjili vjerodostojnost anonimnog prijavljivanja navodeći da žrtve moraju otkriti identitet da bi se pokrenuo postupak, kako to komentirate i koliko smatrate da je važno zaštititi identitet osoba koja je na bilo koji način zlostavljana?

Po našim saznanjima, većina fakulteta je dala izbor svojim studentima i studenticama, odnosno, opciju da nasilje prijave i anonimno. Sasvim je razumljiv strah od prijavljivanja pod svojim imenom i prezimenom ako ta studentica ili student sutra mora doći na predavanje osobi koju je prijavila. Institucije moraju napraviti sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitile osobe koje su preživjele nasilje i prijavile ga, pa i njihov identitet ukoliko se osoba na taj način osjeća sigurnije.

Uputili ste i otvoreno pismo Parlamentu FBiH i ostalim nadležnim institucijama. Je li Vaša inicijativa zapravo pokazatelj koliko se slučajeva ne sankcionira i koliko su zakoni zaštite neadekvatno implementirani?

Naša inicijativa je pokazala koliko su institucije i nadležni organi podbacili. Žrtve nemaju povjerenje, ne osjećaju se sigurno, ne vjeruju da će biti zaštićene i ne vjeruju da će počinitelj biti adekvatno pravno procesuiran. U istraživanju iz 2017. godine koje je sproveo Sarajevski otvoreni centar stoji da 91.6% slučajeva prijava silovanja nikada nije dobilo pravni epilog. Nakon tog podatka, mi skidamo kapu svakoj osobi koja u ovoj državi prijavi nasilje pod ovim uslovima. Ovo je alarm za nadležne institucije, opomena i vapaj da djeluju, izmjene zakone i konačno stanu na stranu osoba koje su proživjele seksualno nasilje.

Jesu li Vam se dosada neke od javnih institucija javile sa željom da počnu više raditi na rješavanju ovog problema?

Do sad nam se javilo nekoliko pojedinaca sa željom da podrže naše zahtjeve, uz obećanje da će pomoći unutar svog djelovanja. Znamo i svjesne smo da se zakoni ne mijenjaju preko noći, ali zaista se nadamo da će institucije pokazati želju za što bržim rješavanjem ovog sveprisutnog problema i u skladu s tim i djelovati.

Vaša grupa na FB-u broji velik broj članova, no stranicu su u početku pojedini/e prijavljivali zbog “širenja dezinformacija”. Je li osjetite pritisak javnosti zbog Vašeg aktivizma i na koji način planirate realizirati buduće aktivnosti?

Stranica je banovana već četvrti dan od nastanka. Nismo mogle dobivati poruke niti na bilo koji način komunicirati s osobama koje su nam se poželjele javiti. Zatim smo otvorile email adresu (nisamtrazila@gmail.com) i grupu na facebooku https://www.facebook.com/groups/httpswww.nisamtrazila.org kojom je puno lakše upravljati nego stranicom. Nakon sedam dana, stranica “Nisam tražila” ponovno je bila u funkciji, a mi smo dobile informaciju da Facebook ne pamti ovoliki broj prijava nekog sadržaja na ovim prostorima. I ta akcija je reakcija. Mnogim ljudima je u interesu da osobe koje su proživjele nasilje i dalje šute, u strahu da im niko neće povjerovati i s mišlju da su same i krive za ono što im se dogodilo.

Ovaj tekst se realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke. Izneseni stavovi i mišljenja su autorski i ne predstavljaju nužno i izričite stavove donatora. Autor/ice odgovaraju za svoj tekst.