Učešće žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH
Kroz mnoge dokumente, zakone i analize imamo jasnu sliku o participaciji žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Neki od tih dokumenata su Akcioni plan za primjenu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za period od 2018. do 2022. godine kao i peti po redu Narandžasti izvještaj – Izvještaj o stanju ljudskih prava žena u BiH u periodu 2016–2019. godine, koji je uradila grupa autorica a izdao Sarajevski otvoreni centar, u kojima se tačno navodi koliko žena na kojim pozicijama participira. Ono što je kontradiktorno jeste da žene vrijedno rade, da su prisutne svuda, ali da ih ima nedovoljno u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Zašto je to tako, da li žene svoje zasluge prepuštaju svojim muškim kolegama, da li muške kolege prisvajaju na silu funkcije? Mogu li žene uživati svoja već postojeća prava ili su nezainteresovane? Na sva ova pitanja nemoguće je odgovoriti jednostavno, jer je problem izuzetno složen. Ono što je zakon uredio je da su žene manje zastupljen spol i da im se kao takvima daje i manje učešće. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH tačno nalaže da ne smije da postoji diskriminacija po bilo kojem osnovu te da se očekuje jednakopravno učešće žena i muškaraca u javnom i političkom životu. Ako govorimo o ravnopravnosti tada uzimamo u obzir sve segmente života – ravnopravna participacija na svim poljima je dakle regulisana zakonom.
Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine garantuje ravnopravnost spolova u svim oblastima života, uključujući i javni život. Shodno tome, sva državna tijela na svim nivoima vlasti, kao i tijela lokalne samouprave, ali i političke stranke imaju obavezu da osiguraju i promoviraju ravnopravnu zastupljenost spolova (najmanje 40% manje zastupljenog spola) u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ovo bi značilo da su organi izvršne i zakonodavne vlasti u BiH dužni da poštuju isto. Međutim, još nije izvršeno usklađivanje ovih akata sa članom 8. Zakona o ravnopravnosti spolova, pa tako ni Zakon o Vijeću ministara BiH ni zakoni o vladama na svim nivoima ne sadrže odredbe kojima bi se obezbijedila zastupljenost 40% manje zastupljenog spola. Dakle, možemo da zaključimo da se Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH uopšte ne poštuje. Prema izvještajima iz 2016. godine, od 418 kandidata/kinja za načelnike/ce, samo njih 26 su bile žene što u procentima iznosi 6,22%. Ako se uporede 2012. i 2016. godina, vidi se da je 2012. godine kandidatkinja bilo manje ali da je rezultat bio bolji.
Žene koje se obrazuju, koje rade na sebi, svom samopouzdanju i znaju neće dozvoliti da im se otuđe njihova prava. Žene iznova moraju da pokazuju da su spremne da brane svoja prava da bi ostale na pozicijama koje su osvojile.
Jedan od podataka pokazuje da u glavnom gradu Bosne i Hercegovine nikada nije bila načelnica neke općine u Sarajevu, iako je grad imao gradonačelnicu. Ako pogledate nositelje listi apsolutna je rodna neravnopravnost. Inače, žene su brojnije za cca 2% ili 70 000 tako da čine veći dio glasačkog tijela, što govori ili o izbornoj krađi ili da žene preferiraju da ne glasaju za žene. Kako i sama participiram u političkoj stranci, iz iskustava znam da su žene podložnije uticaju muškaraca kao lidera nego žena koja su liderke. Mislim da treba biti više žena na listama jer je to put do više žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Iskustvo Finske ili Novog Zelanda govori da žene treba da koriste svoje zakonosko pravo, a ne da politiku prepuštaju muškim kolegama. Ne mogu tvrditi da bi žene bile bolje, ali ono što su do sada uradili muškarci i nije za pohvalu.
Dok čekamo nove izbore, prisjetimo se nekih postotaka iz istraživanja Sarajevskog otvorenog centra, koje je pokazalo kakvo je stanje kada je riječ o učešću žena u političkom životu. „U oktobru 2016. godine održani su Lokalni izbori. Od ukupno 418 kandidata/kinja za načelnike/ce, samo 26 su bile žene. (…) Uprkos manjem procentu kandidovanih žena, one su 2016. ostvarile nešto veći uspjeh, tako da je izabrano ukupno šest žena načelnica (i nijedna gradonačelnica), u poređenju sa prethodnim lokalnim izborima iz 2012. godine kada je izabrana jedna načelnica manje. Pet načelnica je izabrano u Republici Srpskoj (7,9%), a u Federaciji BiH samo jedna, i to nezavisna kandidatkinja (4,2%). Prosječni postotak osvojenih mandata, tj. učešća žena u općinskim/gradskim vijećima je 18,34%, što je neznatno više u odnosu na izbore 2012. godine.“ (Delila Hasanbegović & A. Dizdar, N. Agić, 2019).
IZVORI I LITERATURA
Narandžasti izvještaj 5. Izvještaj o stanju ljudskih prava žena u Bosni i Hercegovini u periodu 2016–2019. godine, 2019. godina, Sarajevo, Sarajevski otvoreni centar
Akcioni plan za primjenu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za period od 2018. do 2022. godine. Izdavač: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, urednica: Samra Filipović Hadžiabdić, 2018.
Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu su autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja i Akademija za žene. Autori i autorice tekstova odgovaraju za iznesen sadržaj.
📌 Ovaj tekst je nastao u okviru kampanje obilježavanja 20 godina UN Rezolucije 1325 ,,Žene, mir i sigurnost” u Bosni i Hercegovini, koju provodi Akademija za žene a finansijski podržava Austrijska ambasada u BiH.