Kojeg je roda sigurnost?
Ako bilo koga upitate da li mu je poznat izraz SIGURNOST, zna li što je to i što to znači onda ćete se susresti sa velikim postotkom potvrdnih odgovora i to prilično samouvjerenih. Međutim, ako zatražite od njih da vam kažu neku znanstvenu definiciju ili da svojim riječima definiraju što je sigurnost e tu već nastaje problem i zamuckivanje. Dešava se to i kod drugih pojmova ili izraza koji nam se nekako čine jako razumljivi, poznati i sveprisutni a opet vrlo teško ih definiramo i pojasnimo drugima kada se to od nas zatraži. Dešava se to i nije ništa posebno ni u znanstvenom ni u psihološkom smislu niti u bilo kojem drugom društvenom ili inom aspektu, a opet pomalo i jeste, poglavito kada govorimo o sigurnosti.
Što je, dakle, sigurnost? Sada svi po glavi pretražujemo naučene i učene definicije iz politologije, sociologije, defendologije ili bilo koje druge znanosti ili znanstvene discipline jer sigurnost je doista sveprisutna i htjeli ne htjeli morate je tretirati.
Ako pokušamo sublimirati sve znanstveno verificirane teorije o sigurnosti onda nam se najčešće pojavljuju teorije da je to: odsustvo opasnosti, razina zaštite ili pak osjećaj nepostojanja straha od objektivne i realne ugroze fizičkog ili psihičkog integriteta pojedinca, skupine ili bilo čega materijalnog ili nematerijalnog. I jeste, od svega toga pomalo i još i više od toga jer teško je naći nešto što bi bilo ekvivalent pojmu sigurnosti u količini svakodnevnog poimanja i tretiranja u svakodnevnom komuniciranju ljudske zajednice.
Do pojave Korone, čudesnog virusa koji nam je svima promijenio svakodnevnicu, pojam sigurnosti je bio uvjerljivo jedan od najkorištenijih pojmova u svekolikoj društvenoj komunikaciji na globalnoj razini. Naravno da se mora zamijetiti da je u esenciji cijele priče oko Korona virusa opet ta čudesna sigurnost, samo ovaj put ne tako prepoznatljiva kao u drugim situacijama na koje smo navikli već.
Završetkom hladnoratovske ere i bipolarne podjele svijeta završila se i svekolika percepcija svega i svačega u čemu se može i mora prepoznati sigurnost. Pale su u vodu i postale potpuno nevažne mnoge dominantne paradigme, ideološki obojane znanstvene teorije, sigurnosne opservacije, propisane strategije i doktrine i to od gospodarstva i ekonomije pa sve do vođenja ratova. Ukratko sve ono, ili velika većina svega onoga, što smo doživljavali kao konvencionalno, kao takvo i nikako drugačije i kao „Bogom dano“ preko noći je postalo vrlo relativno ili čak potpuno besmisleno. Sigurnost je u tom kontekstu dobila sasvim nove dimenzije i lokalno i globalno i postala predmetom sasvim drugačijih opservacija i tretiranja ali ništa nije izgubila na atraktivnosti, dapače. Svijet je u 21. stoljeće ušao u potpuno novom sigurnosnom ambijentu.
Naravno da se u toj globalnoj demokratizaciji otvorilo niz, do tada prešućivanih, nespominjanih, netretiranih a u većoj ili manjoj mjeri diskriminirajućih tema koje su takve bile barem u jednom od dva velika bloka. Jedna od tih tema je i rodna ravnopravnost gdje se sigurnost i kao pojam i kao važna društvena oblast bjanko dodjeljivala i na postupanje i na svekoliko bavljenje, uglavnom, muškom spolu. Naravno da se radi o grešci. Ta greška ima svoje duboke korijene u cijeloj ljudskoj povijesti i plod je isključivo pogrešnog percipiranja bioloških i antropoloških različitosti između žena i muškaraca. Ta greška je generirana i niz drugih kolaterala koje su uglavnom po ženski rod bile diskriminirajuće, nekorektne i ponekad bolno nepravedne.
Što je svijet kroz povijest dobio takovim pristupom? Neka istraživanja Jean Jack Bebla bilježe da je u zadnjih 5500 godina postojanja svijeta vođeno 14500 ratova, a neke od statistika kažu da je od 1496.godine prije nove ere do 1861. godine nove ere bilo 227 godina mira a 3130 godina rata (Duspara, 2012: 65)
Možda je naslov ovog rada „Kojeg je roda sigurnost“ pomalo i ironičan zbog ove povijesne nepravde prema ženama u svekolikom participiranju u pitanjima sigurnosti . Ako i jeste onda moramo priznati da je dijelom i opravdan jer još uvijek postoje recidivi starog ponašanja gdje „vojničina“ osporava i pravo i mogućnost ženi da uopće pristupi pitanjima sigurnosti zaboravljajući istovremeno da mu je upravo žena dala život i donijela ga na svijet u kojem on, baš ženi, osporava da skrbi za sigurnost tog svijeta barem koliko i on. Apsurdno zar ne?
A kojeg je roda sigurnost? Pokušat ćemo taj odgovor dati dedukcijskim pristupom tretirajući sigurnost kao jedan složen sustav. Taj sustav zasigurno čini niz podsustava kao sto su radost, sreća i najveća od najvećih – ljubav. Izdvojit ćemo ova tri podsustava koji su i glavne determinante uglavnom najznačajnijih aspekata sigurnosti koji su joj i temeljna struktura. Kao što znamo i radost i sreća, a i ljubav je ženskog roda. Naravno da je i sigurnost ženskog roda, ma šta to značilo.
Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu su autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja i Akademija za žene. Autori i autorice tekstova odgovaraju za iznesen sadržaj.
📌 Ovaj tekst je nastao u okviru kampanje obilježavanja 20 godina UN Rezolucije 1325 ,,Žene, mir i sigurnost” u Bosni i Hercegovini, koju provodi Akademija za žene a finansijski podržava Austrijska ambasada u BiH.
Žene u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine
Ako postoji nešto oko čega se svi u Bosni i Hercegovini slažu, a to je doista rijetkost, onda je to konstatacija da je reforma obrambenoga sektora najuspješnija reforma u post ratnoj BiH. Ne spore to ni oni kojima je to iznimno drago ali ni oni drugi koje ta istina baš i ne veseli. Baš ta činjenica da je reforma obrambenoga sektora u cijelosti uspjela odnosno da je od tri zaraćene vojske, Hrvatsko vijeće obrane i Armija BiH (koje su, također, međusobno ratovale) u vojsci Federacije BiH s jedne strane i Vojska Republike Srpske s druge strane, nastala jedna jedinstvena vojska , možda najbolje pokazuje koliko je BiH čudesna zemlja. Čudesna zato što su se zaraćeni vojnici dakle neposredni izvršitelji rata, ljudi koji su doslovce pucali jedni u druge, uspjeli se pomiriti pa čak i integrirati u jedinstvenu vojsku, a istovremeno oni koji rata vidjeli nisu, nego se u nekim agencijama ili drugim institucijama posakrivali, nikako da učine bilo kakav progres u reformama svojih sustava. Tako danas imamo prekaljene ratnike i ratnice u OS BiH koji djeluju i pomažu. Godine 2014. u velikim poplavama, na području cijele BiH i imamo, recimo civilne zaštite Federacije BiH i Republike Srpske čije se ingerencije i, uglavnom vrlo skromno djelovanje, završava na entitetskim granicama države Bosne i Hercegovine. I vjerujte nema te poplave, požara ili druge prirodne ili ljudskom rukom izazvane nesreće koja može za milimetar pomaknuti ovu razinu „dostignutih položaja“ civilne zaštite. I to je čudesno, a bilo bi i smiješno da nije poprilično veliki problem u gore spomenutim situacijama nesreća.
Kada govorimo o ženama u OS BiH onda bi bilo ne korektno ne spomenuti da su i HVO i Armija BiH i VRS u svojim redovima imali žena koje su bile aktivne sudionice ratnih dešavanja i koje su, istina svaka za „svoje“ ali ipak, bile heroine u tim teškim vremenima. Moramo ih spomenuti u ovom kontekstu jer su OS BiH i službeno nastale od gore spomenute tri vojske. OS BiH i dan danas baštine tradiciju tih vojski kroz pukove, kao dijela službene strukture OS BiH. Tim ženama, u svakom slučaju, „kapa dolje“ i rešpekt, prvo zbog toga što je dio njih još uvijek u OS BiH, a drugo jer su one bile pretkinje nazočnosti žena u OS BiH u vremenima koja dolaze.
Kao što je potpuno pozitivna priča sam nastanak i postojanje OS BiH tako je i vrlo pozitivna činjenica da u OS BiH trenutno ima blizu 8% djelatnih vojnih osoba ženskog roda. Naravno da je pomalo čudno radovati se postotku od 8% a govoriti o rodnoj jednakosti jer je to nominalno daleko od bilo kakve jednakosti i ravnopravnosti. Medutim, raduje činjenica da je trend porasta tog postotka kontinuiran još od početka prijema mladih vojnika a kasnije i od prijema časnika iz građanstva. Na početku ustroja OS BiH 2006. godine postotak žena je bio samo oko 2 %. Bio je to u stvari onaj postotak koji je preuzet od spomenutih entitetskih vojski koje su se integrirale u OS BiH i bilo je teško govoriti o nekoj značajnijoj zastupljenosti žena. Pozitivan trend počinje prijemom mladih ljudi, koji nisu sudjelovali u ratu, u OS BiH u svim kategorijama i u svim rodovima i službama. Taj prijem traje već desetak godina i u biti je to velika smjena generacija. Sinergijskim pristupom menadžmenta Ministarstva obrane, OS BiH i međunarodnih prijatelja i partnera (prije svega veleposlanstva Ujedinjenog Kraljevstva, odnosno njihovog vojnog dijela i NATO stožera u Sarajevu, ali i ostalih iz međunarodnog miljea akreditiranog u Sarajevu, uspjelo se doći do vrlo učinkovite metodologije promocije i prijema u oružane snage i ženskog dijela populacije u BiH, i to iz sva tri konstitutivna naroda skoro podjednako.
Ono što je bitno da taj progres nije samo kvantitativni nego sve više i kvalitativni. Dakle porast broja žena u OS BiH nije samo u vojničkoj kategoriji nego i u dočasničkoj i časničkoj. Mora se priznati da je ovaj disbalans u kvalitativnom smislu i znatno veći, ali ohrabruje činjenica da su se skoro svi relevantni čimbenici u MO i OS BiH uhvatili u koštac s tim problemom i to, čini se, iskreno.
Žene u Oružanim snagama BiH postoje, sve se bolje osjećaju i funkcioniraju, sve su više svjesnije svojih mogućnosti kako u BiH, tako i izvan nje, te sve više zahtijevaju ali i nude rješenja. Naravno da će trebati duži period da se dođe do značajnijeg ispravka naslijeđenog disbalansa ali kreće se…. Kao što napisah već, pozitivna je ovo priča, pozitivna u svekolikom smislu pa i u tretiranju rodne zastupljenosti. Siguran sam da bi i OS BiH i žene, ali i muškarci, u OS BiH mogli i trebali biti primjer velikoj većini u BiH i po pitanju profesionalizma, ali i mnogo toga još.
Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu su autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja i Akademija za žene. Autori i autorice tekstova odgovaraju za iznesen sadržaj.
📌 Ovaj tekst je nastao u okviru kampanje obilježavanja 20 godina UN Rezolucije 1325 ,,Žene, mir i sigurnost” u Bosni i Hercegovini, koju provodi Akademija za žene a finansijski podržava Austrijska ambasada u BiH.