Imam 65 godina i penzinerka sam od novembra prošle godine. Živim sa sinom u zanimljivoj i dinamičnoj zajednici. Otkad sam u penziji ponovno uživam u čarima roditeljstva, porodičnom životu i konačno vremenu koje imam samo za sebe. Dan mogu organizovati kako želim i da u mojim šesdesetim ili bolje reći sedamdesetim godinama uživam kao da su moje najbolje “srednje” godine.

Ovo moje “novo” vrijeme trajalo je par mjeseci. Početkom marta virus sve više zarobljava države u okruženju i bilo je pitanje dana kada će stići u BiH. Nisam planirala da proljeće provedem u Sarajevu, ali epidemija me zatekla tu i promjenila sve moje planove vezane za putovanja. Također se promjenila i moja svakodnevnica. Preko noći je moj život zastao i morao se prilagoditi novonastalim uvjetima sigurnosti i zaštite.

Moj dan, ili svi moji dani tokom ove krize su isti. Više sam prisutna u virtualnom nego u stvarnom svijetu. Ujutro sjedim ispred kompjutera i pišem. Savladala sam sve ove nove pametne tehnike nužne da preživim ovu emocionalnu i fizičku razdvojenost. Svaki dan razgovaram sa unucima i kćerkom. Sa prijateljicama rasutim širom svijeta, razmjena porukama je postala svakodnevna praksa. Najviše pišemo o problemima koje pogađaju žene u ovim danima izolacije, bilo da su to naša vlastita iskustva ili proživljena iskustva žena u našem okruženju. Takođe, dijelimo jedna sa drugom informacije iz različitih članaka, istraživanja, mišljenja. Usput kuham i spremam kuću, a to mi pomaže da pobjegnem od uznemirenja i brige koje izazovu sva ova saznanja. Popodne se posvetim sebi i mom jedinstvu sa samom sobom. Čitam, vježbam, gledam serije i filmove. Najviše čitam perzijske sufijske filozofe. Posebno Rumija i Ibn Arabia. Njihove poruke tolerancije, mira, ljubavi i prijateljstva, pomješane sa najdubljim duhovnim znanjima i spoznajma pomažu mi da osjetim lakoću u prihvaćanju ovoga što se događa.

Jedna od glavnih preporuka ovdašnjih kriznih stožera ili štabova je bila i ostala zabrana izlaska iz kuće starijima od 65 godina. Zbog koronavirusa postala sam dio te ugrožene grupe. Sloboda mog kretanja je kontrolirana mjerama autoriteta i brigom moje djece. “Ostani u kući!”, rekli su i ostala sam u kući. Nigdje ne izlazim. Moj sin obavlja sve poslove vezane za nabavke, plaćanja i drugo. Obaveze smo podjelili tako da sam ja u privatnom, sin je u javnom prostoru. Mene su na neodređeno vrijeme isključili, a sve u cilju moje zaštite i sigurnosti. Štite me tako što ograničavaju i kontrolišu moje kretanje. Osjećam se zahvalnom, ali i malo zbunjenom. U meni se javio otpor, neka čudna tvrdoglavost da ne prihvatam sebe starom iako su me drugi proglasili takvom. Nije problem biti “stara”, nego, kako kaže Slavenka Drakulić, “problem je što, pogotovo u izvanrednim situacijama, vaš identitet određuju drugi, a ne vi sami, naučili smo tu lekciju u ratu”.

Šta mislim o ostalim mjerama Kriznog štaba podudara se sa mišljenjem iz pisma kojeg su poslali klubovi stranaka Narod i pravda, SDP, Naša stranka, NLB i Klub samostalnih zastupnika Skupštine Kantona Sarajevo, premijeru i Vladi Kantona Sarajevo. Za ovu priliku, navodim dio iz pisma:”Danas je tačno mjesec dana otkad je proglašeno stanje prirodne nesreće zbog svjetske pandemije koronavirusa, no inertnost koju ste pokazali u proteklih mjesec dana predstavlja veliki problem, izaziva strah i nesigurnost, kako kod nas zastupnika, tako i kod građana KS. U svim vašim javnim nastupima ponavljali ste kako čekate mjere i aktivnosti Federalnog kriznog štaba ili Vlade FBiH. Još jednom vas podsjećamo da Ustav FBiH daje široke ovlasti kantonima i prepoznaje njihove različitosti i specifičnosti”.

Mobilizacija “vlade” protiv virusa razotkrila je sve njene slabosti i haotičnost u upravljanju krizom. Svjedoci smo da uprkos svim razlikama koje postoje između koalicionih partnera na vlasti da one mogu djelovati zajedno ali i da ljudi mogu promjeniti svoje ponašanje u veoma kratkom roku. Iskoristimo ove spoznaje. Ova kriza nije katastrofalna kao rat ali imaće dalekosežne posljedice u svim oblastima života. Ovo je prilika da se solidarišemo i osnažimo, da zahtjevamo promjene koje će drastično promjeniti sistem i društvo.