Granična policija BiH na prvoj liniji fronta

Naš sagovornik u sklopu aktivnosti CVIDOVIH – 19 je Haris Vidimlić (37), oženjen, suprug i otac, granični policajac, Livno.

Zahvaljujemo se svim službenicima/ama Granične policije BiH koji/e su u borbi protiv pandemije COVID-19, pored radnika/ica u zdravstvu, medijima, trgovini na prvoj liniji iako često bez adekvatne zaštite i dovoljne podrške nadležnih. 

Zahvaljujemo se Harisu što je podijelio svoj priču sa nama.

Odmah da navedem da se moj pandemijski dan, u segmentu obima posla, ne razlikuje mnogo od dana prije pojave COVID 19, ali se mnogo razlikuje u segmentu u kojem se moramo štititi, kako sebe tako i sve oko nas, osobito naše članove/ice obitelji. Naime, Granična policija je uz zdravstvene radnike/ce, trgovce/kinje i ostale policijske službenike/ce od prvog trenutka na prvoj liniji u borbi protiv ove pandemije. Radim kao i do sada, u smjenama i jedino što mi u ovom trenutku teško pada je to što kao najizloženija skupina nismo adekvatno zaštićeni i što zbog toga nisu zaštićene ni naše obitelji. Sam preuzimam ogromne mjere zaštite, a prije ulaska u kuću uniformu skidam u dvorištu i odmah ju stavljam na pranje, kako bih barem na taj način smanjio mogućnost unošenja virusa u kuću, među članove obitelji.

Moje kućanstvo broji tri člana/ice: supruga, osmogodišnji sin i ja. Kako je supruga trenutno bez posla, jer radi kao kozmetičarka, pa do daljnjeg nije u mogućnosti obavljati svoj posao, preuzela je sve kućanske poslove na sebe. Obaveze oko škole odnosno online nastave, smo podijelili. Što se kupovine tiče, najčešće odlazim ja, jer se trudimo što manje izlagati virusu. Sreća u ovom svemu je da imamo veliko dvorište ispred kuće, pa nam izolacija ne pada tako teško, što zbog djeteta, što zbog nas samih. Slobodnog vremena imam pa ga tako koristim za poslove oko kuće. Moji roditelji žive u blizini pa trudim malo vremena provesti i sa njima, obzirom da su 60+, obavljam nabavku za njih. Također u njihovom susjedstvu ima dosta ljudi iznad 65 godina, pa naravno i njima obavim poslove vezane za nabavku, plaćanje računa i slično.

Mjere Kriznog štaba poštujem u potpunosti i ja i moji ukućani, iako smatram da bi djeca uz pratnju roditelja trebala bar sat vremena dnevno da provedu vani, naravno poštujući socijalnu distancu. Kažem, mi imamo sreću da imamo dvorište ali ljudi koji žive u zgradama sa maloljetnom djecom su u jako teškom položaju, a mjera koja propisuje mogućnost da se djeca voze u automobilu po mom mišljenju i nije baš najbolje rješenje.

Ne preostaje nam ništa drugo nego nadati se da će ovo sve brzo proći i da ćemo nastaviti gdje smo stali, a do tada, poštujte krizne mjere i ostanite doma.