Prvi panel “Šta kada se desi nasilje” moderirala je Rubina Čengić,. Predstavnik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo MUP KS, samostalni inspektor i načelnik Odjeljanja za prevenciju maloljetničkog prijestupništva, nasilja u porodici i rad policije u zajednici, Mirza Hadžiabdić, zastupnik u Parlamentu FBiH, Dragan Mioković i predstavnica Centra za socijalni rad, Mirasada Poturković, kroz panel diskusiju objasnili su i otvorili mnoga pitanja, te pozvali na kontinuiranu suradnju svih relevantnih aktera. 

 

Svaka druga žena u BiH žrtva je nekog oblika nasilja, potrebno je preventivno djelovati i dječake i djevojčice upoznavati sa oblicima nasilja, prepoznavanju oblika nasilja, te adresama kojima se mogu obratiti u slučajevima da su žrtve ili svjedoče nasilju. Jasna je poruka da žrtve nasilja imaju kome da se obrate, od policije preko centara za socijalni rad do nevladinih organizacija, te ukoliko unutar sistema naiđu na profesionalce koji se neprofesionalno ponašaju da iste prijave, te je nekoliko puta podvučeno da unutar policijskog sistema sve zaprimljene prijave, bilo anonimne ili ne, bivaju predmetom unutarnje istrage. Dok u policijskim strukturama imamo mehanizam unutarnje kontrole, takav jedan mehanizam ne postoju u sudstvu/tužilaštvu.

 

Statistike pokazuju da su u deset mjeseci ove godine na području KS izrečene mjere za slučajeve nasilja: 263 zabrana prilaska žrtvi, 229 za uznemiravanje/uhođenje, 58 za upućenje nasilnika na psihosocijalni tretman, dok je njih 151 lišeno slobode. Centri za socijalni rad blisko surađuju sa ostalim službama u lancu (porodičnim savjetovalištem, centrima za mentalno zdravlje, odvikavanje, sudom, policijom,…). Centar za socijalni rad nadležan je praćenje pridržavanja izrečenih mjera.

U ovom panelu saznale smo da nema komunikacije na relaciji centri za socijalni rad i nadležni u kazneno popravnim zavodima. Ostalo nam je nepoznanica kako i na koji način se vrši procjena da je nasilnik spreman za puštanje na slobodu, da li neko vrši dodatnu procjenu njegovog psihofizičkog stanja, da li je on i dalje opasnost za žrtvu i ostale u domaćinstvu, da li bi se po izlasku trebale izreći dodatne mjere zabrane prilaska, kao i viđanje djeteta/djece pod nadzorom stručnih iz centra za socijalni rad, i sl.

Saznale smo da na području KS žrtve nasilja mogu biti smještene u podstanarski stan i da troškove stanarine i režija snosi nadležna budžetska instanca (pretpostavljamo općinski i katonalni nivo).

 

U drugom panelu “Na čijoj strani je sistem” razgovarale smo sa policijskom službenicom koja radi u Odjeljenju za obuku policijskih službenika, Suvadom Kuldijom, Dženana Alađuz, direktoricom fondacije Infohouse i urednicom Interview.ba, Jadranka Miličević Fondacija Cure/CURE Foundation i advokaticom Amilom Mujčinović. U ovoj sjajnoj diskusiji koju je moderirala pravnica, PR stručnjakinja i aktivistica Aida Feraget saznale smo da nasilje možemo prijaviti telefonom samo u akutnoj fazi, dakle taj trenutak. Ukoliko želimo prijaviti nasilje bilo da smo lično žrtva, komšija-nica, … moramo lično otići u policijsku postaju i prijaviti ga. Iskustva pokazuju da je izricanje psihosocijalnog tretmana nasilniku vrlo uspješna mjera u suzbijanju njegovog nasilnog ponašanja i smanjuje mogućnost produženog oblika nasilja. Nekoliko puta naglašeno da se politika kažnjavanja mora pooštriti i da je za ovaj dio neophodna suranja općinskih i kantonalnih pravosudnih organa. Ponajprije jer imamo slučajeve gdje je općinski sud izrekao visoku kaznu za nasilje u porodici, a onda tu istu kaznu kantonalni poništio. Pa, kada se u toku godine desi ovaj srazmjer između općinskog i kantonalnog pravosuđa, vraćanjem predmeta, odnosno poništavanjem presude općinskog suda, taj ili ta sudija/tkinja nemaju potrebnu normu predmeta, te zbog toga da bi izbjegli vraćanje predmeta i poništenje presude od strane kantonalnog pravosuđa, oni/one radije izriču one niže koje izgleda i kantonalna instanca preferira. Postavlja se pitanje, zašto općinski i kantonalni sud ne sjednu i ne opredjele se za strožije i veće kazne za nasilje u porodici?

Istaknuta je potreba da se mjere zabrane prilaska majci/supruzi/partnerici prenose i na djecu. Ovo je bila tema u segmentu da danas imamo situacije kada je mjera prilaska na snazi, a u centre za socijalni rad pozivaju se da dođu zajedno, imamo također slučajeve gdje se za vrijeme trajanja mjera majci “naređuje” da omogući nasilniku viđanje djeteta/djece. Zašto je sistem oca nasilnika izjednačio sa ocem nenasilnikom koji više ne živi sa majkom i djetetom/djeco?! Ne bismo li svi trebali poraditi na tome da se pokaže da nasilnim ponašenjem gubiš mnogo i da ukoliko ne poduzmeš sve da se liječiš i poradiš na svom psihofizičkom stanju, da kao takav ne možeš ni viđati djecu i kroz susrete primopredaje djece i dalje maltretirati žrtvu ili iskoristiti te susrete za počninjenje femicida.

 

Saznale smo da nasilnik ima pravo i na pravno zastupanje službenim putem. Pojednostavljeno rečeno, mi, građani i građanke, plaćamo pravno zastupanje nasilnika, dok ona žrtva mora sama pronaći novac za svog pravnog zastupnika/icu. Na čijoj je onda strani sistem?!

 

Treći panel “Šta je nama vijest o nasilju nad ženama” moderirala je Dženana Alađuz. Panelistice Vildana Selimbegović, Kristina Ljevak Bajramović i panelista Elvir Bucalo razgovarali su o femicidu koji bi trebao biti shvaćen i prihvaćen kao društveni problem, a ne kao crna hronika. Istakli su mizeran društveni odnos spram žena, ali i kako neke od žena kada dođu na funkciju zabave se proglasima o načinu odijevanja žena i potrebu da se odijevanje prilagodi blizini vjerskim institucijama i na taj način propagiraju tradicionalni, patrijarhalni društveno politički ambijent, koji dakako nije naklonjen ženama. Diskutovalo se i o tome da li su mediji uzrok ili poslejdica, da li mediji kreiraju javno mnijenje ili pak javno mnijenje utiče na medije.

Javni servis još uvijek kasni sa reakcijama u svom izvještavanju prema ključnim društvenim problemeima i anomalijama. Pored javnog servisa BHT i FBIH, RTRS mi imamo i blizu 80 televizija na općinskim nivoima koje se financiraju iz budžeta, a koje se pretežno promocijom načelnika i određenih politika, umjesto da budu u službi javnog servisa, informiranja i educiranja javnosti.

 

Za sve vas koji niste imalei/e vremena, cijelu konferenciju možete pogledati ovdje https://fb.watch/oO-gbbYM9Z/

 

Fotografije sa konferencije možete pogledati na ovom LINK-u.