Nejra Latić Hulusić je filmska i televizijska redateljka iz Bosne i Hercegovne. Diplomirala na Odsjeku za režiju na Akademiji scenskih umjetnosti, u klasi prof. Harisa Pašovića. Nejra je nagrađivana kao redateljka i producentica za film UNDERCOVERED sa BDC “Balkan discoveries award 2011”. Film je prikazan na značajanim festivalima poput SFF-a, ZagrebDox-a, Cottbus FF-a… Autorica je i kratkometražnog dokumetarnog filma HER CINEMA LOVE  (HOTDOCS, Visions du Reel, DOK Leipzig, Dokufest , ZagrebDOX…). Nejra je 2018. godine osvojila i “HBO best pitching Award”  na  ZAGREB DOX Pro radionici za dugometražni dokumentarni film ĆAFIR koji je u 2020. nagrađen sa BHFF Jury Award for the Best Documentary i Audience Award for Best Picture.

Nejra Latić Hulusić je redatljka filmova SVJEDOK (2008), HER CINEMA LOVE (2011), U PLAVO (2014), UNDERCOVERED (2017) and ĆAFIR (2020.). Zaposlena kao redateljka na JS BHRT od 2010. godine. Od 2017. godine piše kolumne za banjalučki online časopis Lola , te Al Jazeera Balkans Blog, The Bosnia Times...

A Nejra isto tako kaže za sebe: 

Ja sam redateljka, muslimanka, mama i aktivistica. Vjerujem da su po svojoj prirodi svojoj umjetnici i aktivisti. Mi smo insani kojima je posao da posmatraju i promišljaju svijet oko sebe stalno i pokušavamo naći odgovore na razna pitanja duše i tijela čovjeka i društva. Tako reagujući na neke bolesti ovog društva mimo mojih umjetničkih projekata, javnost me je negdje prepoznala i kao aktivisticu i ako ja dijeljenje svog mišljenja i ukazivanje na neke loše stvari u našoj zajednici smatram prosto opisom svog posla. Posebno sam fokusirana na probleme žena i porodice u našoj zemlji i najranjivih socijalnih skupina. Osjećam se kao jedan mikrofon kroz koji oni čija su prava ovdje ugrožena mogu da glasnije govore. Ženama ovdje je gore nego što je bilo prije pedeset godina, zarobljene su ekonomski, izmišljaju nam se neke nove „tradicije“, mnogo manje se radi na planskoj edukaciji i osnaživanju žena na važnim pozicijama nego u periodu iza II Svjetskog rata i to mi je poražavajuće. Neprihvatljivo mi je da je kod nas seksualno nasilje još uvijek tabu, da je žena i dalje „krivac“ jer se nije dovoljno pazila, da smo izložene svakodnevno jednom ženomrzačkom narativu i sudu o našim tijelima, mislima i sposobnostima. Nedopustivo mi je da nas 2023. godine na intervjuima za posao pitaju planiramo li trudnoću kako bi nam ne bi plaćali porodiljno. Nedopustiv mi je ukupni položaj, nesloboda svakog „običnog“ insana u ovoj zemlji, od  ekonomskog ropstva radnika koji rade da bi preživjeli poslodavcu kao rob do plate, bez mogućnosti ušteđevine, pa do sve do straha od gubitka posla radi nekog glasnog mišljenja. Iako sam privilegovana po stotinu osnova u odnosu na prosječnu građanku ove zemlje, ne mogu mirno spavati znajući da svaka šesta porodica u BiH zaspi gladna ili u nekom strahu.