COVID-19 U NOVOM SARAJEVU - ZAŠTO SE OPŠTINA NIJE DOBRO ORGANIZOVALA

Autor: Riad Idrizović, polaznik Akademije političke pismenosti mladih u BiH

Sistem zaštite i spašavanja možemo označiti kao bitan segment sigurnosti određenog područja lokalne zajednice ali, nažalost, i kao metu koruptivnog i netransparentnog djelovanja vlasti u lokalnim zajednicama. Obzirom da angažovanje stručnjaka iz oblasti zaštite i spašavanja, izrada programa i strategije, organizovanje i opremanje sistema zaštite i spašavanja mogu biti izuzetno skupi, sistem je, nažalost, podložan raznim manipulacijama.


Pravni osnov za donošenje programa zaštite i spašavanja pronalazimo u Zakonu o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća Federacije Bosne i Hercegovine. Obaveza lokalnih općinskih vijeća i načelnika, prema ovom Zakonu, jeste izrada procjene ugroženosti te na osnovu nje i programa zaštite i spašavanja. U općinskom organu uprave postoji služba za civilnu zaštitu kojom rukovodi pomoćnik načelnika za civilnu zaštitu. Zadatak ove službe, u vrijeme kada je kod nas proglašeno stanje prirodne i/ili druge nesreće, bio je organizovanje štaba civilne zaštite na čelu sa načelnikom opštine za područje te lokalne zajednice. Struktura civilne zaštite, predviđena u Programu zaštite i spašavanja 2017-2020, posjeduje i štabove civilne zaštite na nivou mjesnih zajednica.


Nakon što je Federalni krizni štab, u saradnji sa kantonalnim, donio mjeru zabrane kretanja za osobe mlađe od 18 i starije od 65 godina, građani Novog Sarajeva a i šire našli su se u problemu zbog nemogućnosti obavljanja redovnih životnih aktivnosti. Bitan podatak jeste i vremenski period – godina kada se održavaju lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. Donošenjem odluke o proglašenju stanja prirodne i druge nesreće ulogu menadžera u kriznoj situaciji, koji organizuje opštinski štab civilne zaštite sa svim svojim tijelima, kako je predviđeno u programu, preuzima opštinski načelnik. Tako bi bilo da opštinski načelnik radi odgovorno svoj posao, međutim to u Novom Sarajevu nije slučaj. Ulogu servisa građanima/kama u vidu donošenja namirnica, lijekova i kućnih potrepština obavljale su neformalne grupe građana/ki, udruženja i pripadnici/e podmlatka stranaka sa područja opštine, iako je prema programu predviđen neki vid operativno-komunikacijskog centra štaba civilne zaštite i formiranje štabova civilne zaštite u mjesnim zajednicama, koji bi se stavili na uslugu građanima/kama. Operativno-komunikacijski centar postojao je u nekim drugim opštinama u Kantonu Sarajevu, a dobar primjer je Stari Grad. Načelnik Starog Grada je sistem civilne zaštite aktivirao u punom kapacitetu te su ovlaštene osobe radile svoj posao za koji su i bile plaćenr. U Novom Sarajevu, načelnik je kriznu situaciju iskoristio za promociju pred izbore obilazeći gradilišta na području naše opštine.


Možemo zaključiti da su programi i strategije dobre polazne tačke ukoliko postoje u lokalnim zajednicama. Pojedine strategije u našoj opštini su zastarile i ne prate realne probleme stanovnika/ca Novog Sarajeva poput Strategije za mlade. Neke strategije se ne poštuju – poput Strategiju za razvoj opštine – i iako su su ih izradile stručne osobe za pojedine oblasti, politika pronađe način, kroz smišljanje novih problema, kako bi manupulirala glasačkim tijelom. Rješenje je uvođenje struke u organe uprave u općini za svaki sektor pojedinačno, da se poslovi pojedinih sektora ne spajaju, poput situacije u kojoj službenik/ca za mlade radi još jedan posao što se onemogućava da se potpuno posveti mladim. Kada je u pitanju sistema zaštite i spašavanja je menadžer/ica za upravljanje u kriznim situacijama je osoba koja bi trebalo da izradi procjene rizika, planove zaštite i spašavanja, te upravljanje samom krizom ukoliko do nje dođe.

Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu su autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja i Akademija za žene. Autori i autorice tekstova odgovaraju za iznesen sadržaj.