Socijalna distanca - na snazi je još od 1992.

Darko Došlo (51), urednik i voditelj Radija Otvorena mreža iz Sarajeva.

Mnoge od nas je ugostio, a mi smo se odlučile da danas “ugostimo” njega i pitamo ga kakav je to Darkov pandemijski dan i kako se nosi sa situacijom, mjerema Kriznog štaba, te kakvi ćemo biti nakon korone. Hvala Darku što je bio naš sagovornik i nadamo se skorijem susretu bez socijalne distance.

Na radiju sam već dugo, nekih 25 godina, a za mene je to mnogo više od posla. Moje zanimanje je ljubav, to se radi i voli. Radijski studio je moje prirodno okruženje. Tu se najbolje osjećam, a ovo od kuće ne računam. Novu emisiju “Tri sata dobrog programa”, na Radiju Otvorena mreža, pokrenuo sam početkom februara ove godine. Dosta muzike, malo više priče i mnogo dobrih gostiju: dr.Dragan Stevanović, Anes Podić, Maja Gasal Vražalica, Nedim Sladić i dr….Sa slušanošću emisije raslo je i moje zadovoljstvo. Napolju se sve više komplikovalo, a ja još uvijek nisam shvatao da ću vrlo brzo ostati uskraćen i za najveće životno zadovoljstvo i ljubav – radio. Mislio sam da u ovakvim situacijama, mi novinari treba da radimo još više, jače i bolje, kontinuirano uz svoje slušatelje/ice. Prevario sam se! Posljednju emisiju uradio sam 16. marta. Već sutra smo dobili instrukcije da narednih dana ne dolazimo na radio, nego da sa radom nastavimo od kuće. Nastalu konfuziju, zakomplikovale su mjere Kriznog štaba FUCZ i CZ RS. Virus na koji zvanična medicina još nema adekvatan odgovor, pobijedićemo pranjem ruku, socijalnom distancom i širokim spektrom restriktivnih mjera i ograničenja!? Higijena je OK, ali socijalna distanca nije. Nespretno skovani termin, upotrebljen u pogrešnom kontekstu nije nikakva novost. Socijalna distanca na snazi je još od ‘92. godine, kada su guzonjini sinovi sklonili guzove “vani”, a rovove je popunila sirotinja. Od korone nisu mogli pobjeći, ali to ni ovog puta neće biti društveno korisno. Distanciranje na socijalnoj osnovi, nastavilo se i nakon rata, a traje i danas. Novi – stari termini, izolacija, samoizolacija i karantin, sa koronom su dobili na značaju. Posebna priča su ograničenja kretanja i policijski sat, kao vrhunac ukidanja građanskih prava i sloboda. Život kao da je stao! Prva jutarnja kafa je nešto najljepše što vam se može desiti u toku dana, a sve nakon toga je katastrofa. Pitanje kako prekratiti vrijeme do sutrašnje jutarnje kafe, postalo je imperativ. Zabrane i ograničenja neminovno bude antagonizam. To je u ljudskoj prirodi i ne može se ukinuti. Neizvjesnost oko dužine trajanja ove napasti, polako ili nešto brže ubija i posljednje tragove optimizma. Pa ipak, najteže podnosim naklapanja i teorije zavjere o uzrocima i razlozima pojave i širenja virusa. Pokušavajući da prekratim vrijeme, a da istovremeno budem koristan, počeo sam da pišem – kolumne. Mišljenje o bilo čemu, pa i korona virusu je kao polni organ – napisao sam u jednom tekstu. Svi ga imaju, ali šta s njim? Svaki naš sapatnik, čak i onaj sa usamljenom šesticom u donjoj i stativama u gornjoj vilici, o 5G mreži i štetnom uticaju zračenja mrežnih stanica, zna mnogo više od direktora Huaveja. Namjere Bil Gejtsa, provalile su i nane u Lukavcu, pa mi svakodnevno “šeruju” video klipove, uz obaveznu napomenu – pogledaj do kraja! Ljudi moji to je neizdrživo, ali treba ih razumjeti. Baš kao i navodno odgovorne nesretnike na čelu državnih službi, koje je pandemija zatekla nespremne, baš u trenutku kad su se konačno namjestili na funkcije. Nesposobni, ali podobni kandidati bez vlastitog mišljenja sada trebaju ponuditi najbolja moguća rješenja. Ostavljeni na cjedilu od onih koji su ih doveli, umjesto da zaustave epidemiju, zaustavili su nas. Kakve mjere takvi i rezultati, dok o koordinaciji i saradnji na državnom nivou, ne treba trošiti riječi. Primjera radi, policijski sat u FBiH je ukinut, dok je u RS i dalje na snazi. Neusklađenost, besmisleno takmičenje i svakodnevno brojanje umrlih, uz konstatacije tipa: “Eto vidite koliko je kod njih gore”, neće poboljšati situaciju. Pandemija će najstrašnije demolirati ionako jadnu ekonomiju u BiH, baš kao i kontra mjere naših bajnih eksperata. Nova kreditna zaduženja spasiće njihove guzove, a naši će ostati nezaštićeni kao i dosad. Glava nam je odavno u pijesku, tako da joj se ništa neće desiti. Zbog toga nema nikakve sumnje da ćemo jednog dana, kada se sve ovo završi, ostati isti kao i prije korone. Opet ćemo birati idiote i čuditi se šta nam rade? Korona je ozbiljan virus, a ovo nam je možda i posljednja opomena da se moramo promijeniti. Mislite li da hoćemo?