Ropkinje umjesto radnice
Akademija za žene uz financijsku podršku Evropske Unije i sufinansiranje Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj krenula u realizaciju projekta „I to je diskriminacija” koji je namijenjen ženama koje su zaposlene u trgovinama u želji da se ohrabre i progovore o radno pravnom statusu, tretmanu na radnom mjestu, te koliko one kao zaposlene smatraju da su diskriminirane na radnom mjestu i šta pojam diskriminacije predstavlja za njih. Ovim projektom želimo omogućiti zaposlenicama u trgovini da svoje iskustvo podijele sa javnosti, ukažu na neravnopravan i diskriminatoran tretman, kako bismo zajedničkim snagama doprinijele poboljšanju uvjeta rada zaposlenim u trgovini, te ženskom solidarnošću izvojevale slobodnu nedjelju i bolje uslove rada.
Projekat „I to je diskriminacija” se provodi s ciljem suzbijanja rodno zasnovane diskriminacije i podizanja svijesti o značenju rada na pitanjima rodno zasnovane diskriminacije te u kojoj mjeri su žene u trgovinama podložne rodno zasnovanoj diskriminaciji, a da toga nisu ni svjesne. Želimo čuti ono što većinu ne zanima i ne žele da čuju, želimo pozvati na žensku solidarnost jer želimo unaprijediti ženska radna prava.
Ovom prilikom se želimo zahvaliti radnici iz Livna, koja je pristala anonimno dati intervju i tako učestvovati u ovom projektu odnosno borbi za prava žena u ovoj oblasti.
Akademija: Koliko dugo ste radili u Konzumu?
Radnica: U Konzumu sam radila 2 godine i 5 mjeseci.
Akademija: Da li biste nam mogli ukratko opisati Vaš radni dan?
Radnica: Moj radni dan započinje u osam sati. Kada dođem prebrišem pod, presložim robu na policama i pomažem kupcima. Prva smjena trajala je od 8-15h, a druga smjena od 15-21h. Iako sam bila zaposlena na radno mjesto blagajnice, kada ne bih imala kupaca na blagajni, morala sam raditi i pomagati u ostalim poslovima za koje nisam bila zadužena.
Akademija: Kako biste ocijenili radnička prava žena zaposlenih u trgovini?
Radnica: Moje mišljenje je da prava žena u trgovini ne postoje.
Akademija: Kakav je bio odnos Vaših nadređenih prema radnicama?
Radnica: Onako, nije bio baš najbolji. Više smo bile tretirani/e kao robovi/pkinje, a manje kao radnici/ice.
Akademija: Poznato je da samo rijetke trgovine u BiH imaju obezbjeđene stolice za blagajnice, što znači da blagajnica mora osam radnih sati stojati za blagajnom. To sigurno utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravstveno stanje, ali uprkos tome rijetko ko od radnica u trgovini progovara javno o tome.
Šta mislite zašto?
Radnica: Pa vjerovatno zato što se boje da će dobiti otkaz, pa im je onda bolje šutjeti i stojati nego se žaliti i dobiti otkaz.
Akademija: Trgovine u BiH rade nedjeljom i praznicima, te dok mi koje radimo u drugim sektorima imamo pravo na vikend, da ga provedemo u krugu svojih porodica, prijatelja/ica, žene zaposlene u trgovinama to nemaju. Bilo je pokušaja od pojedinih političkih predstavnika/ica, kao i od Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH da se zabrani rad nedjeljom. Svjedoci/kinje smo da se po tom pitanju ništa nije promijenilo, ali i da nedostaje glas, a možemo čak reći i zalaganje samih radnica u trgovinama za pravo na slobodan dan vikenda, odnosno nedjelju.
Šta je po Vašem mišljenju razlog nepostojanja ujedinjenog glasa iz sektora trgovine za bolje uslove rada?
Radnica: Neki vlasnici trgovina brinu o svojim zaposlenicima/cama i daju im nedjelju i blagdane slobodno, tj. da ne rade. Druge to ne zanima jer žele zaraditi novac i smatraju da čak nedjeljom ostvaruju i najveći profit kojega se ne žele odreći. Radnici/ice pritom nisu dodatno plaćeni/e.
Akademija: Kako biste ocijenili solidarnost samih radnica u borbi za bolje uslove rada u trgovini?
Radnica: Bolje uslove radnika/ica svakako podržavam i smatram da trebamo skupiti hrabrosti i tražiti svoja prava i veće plaće.
Akademija: Kad je Akademija pokrenula ovaj projekat čiji je cilj, između ostalog, stvaranje boljih uslova rada zaposlenih u trgovini, ali i educiranje i osvještavanje, kako radnica ako i svih nas koji/e koristimo usluge trgovine, o diskriminaciji općenito kao i o pojavama diskriminacije na radnom mjestu u trgovini, nismo mogle ni pretpostaviti da će biti ovako teško naći sagovornice iz sektora trgovine na ovu temu. Iz Vašeg ličnog iskustva da li ste nekad doživjeli diskriminaciju na radnom mjestu u trgovini i ako jeste koji oblik?
Radnica: Doživjela sam diskriminaciju kada sam pitala za povećanje plaće. Vlasnica je to oštro odbila i rekla da ne zaslužujem ni ovu zarađenu plaću a kamoli da je još i poveća, jer svakako ništa ne radim.
Akademija: Po Vašem mišljenju, da imate mogućnost što biste promijenili da stvorite bolje uslove rada žena u trgovini?
Radnica: Povećala bih plaće koje su jadne i pokušala stvoriti bolji odnos među radnicima/cama i poslodavcima i naravno da bih uvela neradnu nedjelju.
