Intervju: Milica Pralica – Glasačima/cama nedostaje građanska opcija

Razgovarala: Kristina Gadže

Predsjednica Udruženja građana Oštra Nula, Milicu Pralica je dugogodišnja aktivistica i borkinja za ljudska prava. Kampanja “Jedan dan vrijedi četiri godine “ ima za cilj animirati građane/ke da izađu na izbore.

Lokalni izbori su ove godine donijeli mnoštvo novih kandidata i kandidatkinja, a time i njihovih programa. Brojni plakati i društvene mreže osigurali su njihov prostor za reklamu, no koliki je zapravo njihov utjecaj? Ujedno, mladi postaju najpasivnija glasačka grupa iz izbora u izbore, a oni koji se bore da ih animiraju su aktivističke grupe. Među njima je i Udruženje građana Oštra Nula koje provodi kampanju “Kada jedan glas vrijedi četiri godine”. Online dio kampanje se sastoji od prikupljanja relevantnih informacija i sadržaja, koji se dijeli na njihovim društvenim mrežama, a offline dio se realizirao kroz uličnu akciju gdje su građani i građanke imali mogućnost da razgovaraju sa njihovim aktivistima i aktivistkinjama o predstojećim izborima i problemima u svojim lokalnim zajednicama. O ovoj i ostalim društvenim temama pred izbore govori Milica Pralica, predsjednica udruženja.

Politika u BiH oduvijek ima negativnu konotaciju, prvenstveno jer je povezuju s nepotizmom i s brojnim korupcijskim aferama. Smatrate li da takvi razlozi sprječavaju osobe da glasaju?

Mislim da dosta stvari sprječava mlade da izađu na izbore i da glasaju, između ostalog i ta politička negativna konotacija. S druge strane, smatram da je razlog i nedostatak političke odgovornosti i političke edukacije kod građana. Mladi su nezainteresovani jer misle da im ne treba rješenje i smatraju da trebaju biti u političkim partijama da dobiju posao, što je najčešći razlog njihovih članstava. Mnogi od njih nisu dobili cilj i plan stranaka prilikom ulaska u stranku, nego često služe kao “skupljači glasova” na listama te se često razočaraju kada vide da ne mogu ništa značajno promijeniti. Zbog toga nedostaje građanska opcija i samoorganizacija da pokažemo da samim činom glasanja ne treba završiti naša politička participacija.

 

Ove godine pojavljuju se brojni novi mladi kandidati/kinje. Mislite li da oni imaju utjecaja na birače i koliko, prema Vašem mišljenju, ulijevaju povjerenje glasačkoj publici?

Teško, iako dosta ljudi želi dati svoj glas mladim ljudima. Mislim da su oni tu kao skupljači određenih političkih poena i glasova za stare kandidate/kinje. No, problem nije ni to nego što oni nisu zavisni u svojim političkim partijama. Oni su pod utjecajem starijih autoriteta i to je često razlog zašto građani/ke ne glasaju za njih iako se tvrdi da na mladima svijet ostaje, a da je starije iskusnije. Naše društvo je kontradiktorno u tom smislu.

Kandidatkinje su često na meti govora mržnje baziranom na seksističkim komentarima, pogotovo na društvenim mrežama. Mislite li da ovi izbori pokazuju drugačiji odnos prema njima u odnosu na prošle izbore?

Žene su generalno u našem patrijarhalno tradicionalnom bh. društvu uvijek pod nekom lupom, pogotovo ako su na javnim funkcijama ili funkcijama moći. Tada se ne ocjenjuje njihov rad i kompetentnost za njihovu funkciju već su izložene mizogenim i seksističkim komentarima. Jedina razlika koja se očituje u odnosu na prošle izbore je kvota na listama pa tako neke i premašuju minimalni postotak, ali je jako bitna pozicija žena koje su rijetko u prvih deset na listi. Njihova je mala vjerojatnost da će ući u gradsko vijeće, općinsko vijeće ili u parlament. Citirat ću Sanju Lokar koja kaže “ako malo žena uđe u politiku, politika mijenja žene, ali ako puno žena ude u politiku, žene mijenjaju politiku” što znači da trebamo dati podršku jedna drugoj, ali ne samo zato što smo žene nego da insistiramo da se one zalažu za ispravne i nezavisne politike.

Pandemija koronavirusa otežala je provođenje predizbornih skupova, no neke ni naredbe kriznog stožera nisu mogle spriječiti. Kako komentirate dosadašnje postupanje nadležnih institucija zbog kršenja spomenutih naredbi?

 

Svjedoci smo da oni sami ne poštuju mjere koje donose i da to za sobom nosi nepovjerenje građana prema vladi i institucijama. Među primjerima su i zastupnici Radoslav Bogićević i Nenad Kojić koji su procesuirani zbog sumnje da su zloupotrijebili preko stotinu kopija ličnih karata građana prijavivši ih za glasanje iz Republike Srbije. S jedne strane imamo represivne mjere koje se zahtijevaju od građana, a s druge političare koji se ne pridržavaju istih tih mjera, što građanima pokazuje da je ovo država apsurda.

 

Od 15. listopada do dana izbora s Omladinskim pokretom Revolt iz Tuzle provodite kampanju “Kad jedan dan vrijedi četiri godine” koja ima za cilj potaknuti ljude, a između ostalih i mlade da izađu na izbore. Koje su Vaše buduće aktivnosti? Što Vam kažu građani/ke i koje su njihove političke opcije?

S uličnim akcijama smo počeli 22. oktobra, a njih smo završili 10. novembra gdje smo obišli deset gradova u Bosni i Hercegovini. To su bili Čelinac, Novi Grad, Gradiška, Prijedor, Tuzla, Srebrenica, Bijeljina, Ugljevik i Banjaluka. Za razliku od prethodnih godina, građani/ke su više znatiželjni i zainteresovani šta radimo i kako mogu politički da se angažuju. Ono što jeste poražavajuće je činjenica da su mladi manje zainteresovani za razliku od građana/ki srednje dobi i penzionera, ali je dosta primjetno da u nekim gradovima nema mladih ljudi jer su otišli u potragu za boljim životom. Ono što su nam građani/ke poručili je da žele jednu građansku opciju i da su siti nacionalnih opcija jer nemaju koga zaokružiti na izborima, no mi smo u našoj brošuri ponudili neka rješenja koja se sastoje u pisanju peticija, stvaranju inicijativa, slanju zahtjeva za pristup informacijama, učestvovanju u javnim raspravama. Naše buduće aktivnosti su trenutno u online sferi, ali sve pozivam da prate naše društvene mreže gdje će dobiti više informacija.

 

Imate li poruku za mlade koji su neodlučni ili ne planiraju glasati?

Za sve mlade koji su neodlučni ili ne planiraju glasati želim da poručim da budu glas razuma što je ujedno i slogan naše kampanje i da izađu na izbore.