“Neradna nedjelja kao pozitivni socio-društveni efekt u jačanju porodice!”

Akademija: Fondacija „Akademija za žene“je realizirala projekt pod nazivom „I to je diskriminacija“koji za cilj ima podizanje svijesti o tome šta je rodno zasnovana diskriminacija i ohrabriti i potaknuti žene koje su zaposlene u trgovinama, da se aktivno uključe u projektne aktivnosti i doprinesu unapređenju ženskih radnih prava. Cilj ovog projekta je kampanja solidarnosti sa zaposlenicima/ama u oblasti trgovine, a koja se odnosi na pravo na neradnu nedjelju. Na sudjelovanje u kampanji „STOP radnoj nedjelji!“, pozvat ćemo osobe iz različitih društvenih sfera , te na taj način ako već vlasti i poslodavci/ke nemaju razumijevanja za zaposlenice u trgovini, najmanje što možemo učiniti je bojkotirati kupovinu nedjeljom. Vi ste g-dine Čengić još krajem decembra 2018. godine  u parlamentarnu proceduru uputili Inicijativu za izmjenu i dopunu Zakona o radu FBiH, s akcentom na to da se određenim oblastima, uključujući i trgovine, zabrani rad nedjeljom. Vlada FBiH je “zdušno” odbila ovu Inicijativu kazavši kako u ovom trenutku nije prihvatljiva. Sredinom marta ove godine uslijed situacije izazvane pandemijom COVID-19, trgovine ne prestaju sa radom, ali Krizni štabovi oba entiteta donose mjeru zabrane rada trgovinama nedjeljom? Ovu kriznu mjeru usvojila je i Vlada.

Nije li g-dine Čengić žalosno, da je jedna pandemija bar na kratko izvojevala borbu za dugo tražena prava radnika/ca u ovom sektoru, dok neki/e naši/e političari/ke nisu imali/e interesa za radnike/ce u ovom sektoru?

Čengić: Pandemija COVID-19 oboljenja je bila strašna stvar za cijeli svijet pa tako i Bosnu i Hercegovinu, međutim jedna od rijetkih pozitivnih stvari u tom periodu je bila činjenica da se možemo prilagoditi promjenama u odnosu na svakodnevni život. Većina radnji su sedmicama bile zatvorene i život nije stao, mislim da je pandemija pokazala da bi se građani/ke mogli/e navići na neradnu nedjelju i prilagoditi svoje uobičajene navike toj promjeni. 

Akademija: Ne možemo ne zaključiti da se u ovom sektoru svakodnevno krše radnička prava i da zaposlenici, a posebno zaposlenice doživljavaju različite oblike diskriminacije. I sami ste naveli da radnici/e u Bosni i Hercegovini nerijetko rade mnogo više sati nego što bi prema zakonu smjeli/e, a nemaju slobodne dane ili ih se čak tjera da ‘narade slobodne dane’. S druge strane, uzimajući u obzir zadanja dva mjeseca svjedoci/kinje smo napora koji/e su radnici/e u trgovinama uložili/e u svoj rad da bi ovaj sektor bar što se prodaje tiče nekako funkcionisao. Naravno neki/e radnici/e u trgovini radili/e su danonoćno, ali većina ih za taj napor i prekovremeni rad nije ni nagrađena ni adekvatno plaćena. U ovom slučaju, dobit će možda koji slobodan dan kao kompenzaciju za svoj trud. U strahu za svoje radno mjesto radnici/e pristaju i na ovu vrstu „isplate u slobodnim danima“. 

Nisu li ovi navedeni primjeri direktno kršenje radničkih prava i koje tijelo je nadležno u suzbijanju kršenja istih?

Čengić: Nažalost Uprave za inspekcijske poslove nemaju dovoljan kapacitet da u potpunosti zaštite radnička prava a prije svega u pogledu prekovremenih sati, dodatno su to otežali/e parlamentarci/ke koji/e su podržali/e izmjene zakona kojim se Federalnoj inspekciji rada oduzela nadležnost kontrole  kršenja Zakona o radu na terenu. Pored velikog broja odrađenih prekovremenih sati, dodatni problem predstavljaju neadekvatno plaćeni prekovremeni sati. Smatram da je potrebno uložiti veća budžetska sredstva u inspekcije i omogućiti zapošljavanje većeg broja inspektora/ica, te istovremeno uložiti veće napore i normiranje procesa obavezne elektronske evidencije radnog vremena što bi značajno otežalo iskorištavanje radnika/ca.

Akademija: U sklopu Vaše Inicijative za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o radu FBiH, tražili ste također izmjenu njegovog Člana 46. koji definiše pravo radnika na sedmični odmor, koji bi se sa dosadašnjih 24 sata povećao na 36 sati sedmično, kao i da se doda da se u 36 sati odmora u određenim djelatnostima u koje spada i trgovačka, obavezno uključi nedjelja. Kao osnovni motiv za povećanje broja sati neprekidnog sedmičnog odmora, naveli ste činjenicu da je po aktuelnom Zakonu o radu FBiH, moguće da radnik/ca radi čak 342 dana u godini, bez da radi prekovremene sate. Stav poslodavaca/ki je da za ovakvim inicijativama i izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH nema potrebe, jer Zakon o radu tretira rad i slobodne dane. Predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH smatra da inicijativa ne podrazumijeva zabranu rada nedjeljom, jer bi takvo rješenje bilo protuustavno. Savez samostalnih sindikata BiH navodi da će podržati inicijativu i svim kapacitetima će učestvovati u njenoj realizaciji, te smatraju da ona neće negativno uticati na bh. ekonomiju. 

Da li bi g-dine Čengić, neradna nedjelja zaista negativno utjecala na bh. ekonomiju i da li bi imala posljedice za radnike/ce u trgovačkom sektoru, u smislu otkaza?

Čengić: Prije svega  inicijativa je odbijena od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, tako da ona formalno pravno više i ne postoji, ono što na čemu trenutno radim i pokušavam pomoći sindikatima jesu neradni dani za vrijeme državnih praznika.

Bilo bi neozbiljno sa moje strane reći da zabrana rada nedjeljom određenim djelatnostima ne bi imala utjecaja na bh. ekonomiju, svakako da bi imala utjecaj pa čak i u nekim slučajevima bi došlo i do smanjenja broja radnih mjesta, što jeste objektivna ekonomska opasnost. Sa druge strane zabrana rada nedjeljom bi imala pozitivne socio-društvene efekte prije svega u oblasti jačanja porodice i kvalitetno provedenog vremena roditelja sa djecom.

Kao i svaka politika ona ima mane i prednosti, te je potrebno ozbiljno pristupiti sagledavanju ove politike. Nažalost Vlada FBiH se odlučila u startu odbiti ovu inicijativu i ne ulaziti u analizu iste. Sigurno da su Njemačka i Austrija imale ozbiljne analize prije uvođenja zabrane rada nedjeljom i nakon tih analiza se odlučile uvesti zabranu rada nedjeljom, jer ona donosi više prednosti nego mana.

Akademija: Iako je Vlada FBiH Vašu inicijativu odbila, kod građana/ki FBiH, kao i kod zaposlenika/ca  u oblastima na koje se inicijativa i odnosi, uključujući i trgovine, dočekana  je sa velikim oduševljenjem. Konačno se neko usudio postaviti pitanje neradne nedjelje i ostalih radničkih prava. No nažalost ono što niste uspjeli Vi, uspjela je korona, iako na kratko, jer evo stanje u BiH se lagano vraća na staro, većina mjera Kriznog štaba se ukida, među kojima i neradna nedjelja, ali u moru ovih negativnih primjera postoji i jedan pozitivan. Naime Gradsko vijeće grada Livna je na sjednici održanoj početkom maja  jednoglasno usvojilo Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o radnom vremenu pravnih i fizičkih osoba iz oblasti trgovine i ugostiteljstva. Prema ovoj odluci, pravne i fizičke osobe iz oblasti trgovine nedjeljom i praznicima neće raditi. Po riječima predlagatelja ove odluke gradonačelnika Grada Livna, Luke Čelana, mjera ove zabrane se pokazala učinkovitom i opće prihvatljivom ne samo na području Grada Livna, nego i u svijetu. 

Da li bi g-dine Čengić i ostali gradovi/općine odnosno njihovi grado(načelnici)/e u FBiH, trebali/e pratiti ovaj primjer i da li je ova odluka uopće u nadležnosti lokalnih vlasti ili je ipak Vlada FBiH ta koja donosi konačnu odluku?

Čengić: Pohvalno je da jedinice lokalne samouprave pokušavaju podići stepen zaštite radničkih prava na jedan veći nivo, ali to su samo izuzeci. Federaciji Bosne i Hercegovine, ali i Bosni i Hercegovini u cjelini potrebno je jedinstveno sistemsko rješenje i da svi radnici uživaju ista prava kada je u pitanju zabrana rada nedjeljom. Drago mi je da je moja inicijativa otvorila ovu temu u javnosti, te da se o njoj počelo glasno razgovarati. Mislim da je upravo to uvod da se u budućnosti ova tema ozbiljnije shvati, naručito od neke buduće Vlade FBiH koja će imati više senzibiliteta za zaštitu radničkih prava ali i zaštitu i razvoj prodice kao osnovne ćelije našeg društva.

Akadmija: G-dine Čengić, nedavno je usvojena Izmjena i dopuna Zakona o radu FBiH u onom dijelu koji se odnosi samo na vanredne situacije, kao što su stanja prirodne i duge nesreće. Dok se usvajala ta Izmjena ukinuto je stanje nesreće. Možete li nam dati više informacija i objasniti o čemu se ovdje radi i da li će na osnovu ove Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH biti više koristi za radnike/ice ili pak polsodavce/ke?

Čengić: Vlada Federacije Bosne i Hercegovine se i na ovom primjeru pokazala nedoraslom, te da se uopšte ne bavi ozbiljno tematikom rada i socijalne politike. Resorni ministar u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine je pred TV kamerama priznao da nije njegovo ministarstvo radilo na prijeldogu ovog zakona već da je on napisan od strane pojedinih savjetnika Premijera Vlade FBIH. Ovaj zakon još nikada nije razmatran na sjednicama domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te mislim da se neće niti razmatrati. Ukoliko ipak dođe do parlamentarne procedure, uvjeren sam da neće dobiti podršku zastupnica i delegata.

Akademija: Gospodine Čengić, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine nosi tekovine radništva, proletarijata. Nekako se ponajviše od predstavnika/ica SDP BiH očekuje da se bore i zalažu za radništvo, onu od skoro svih zaboravljenu i zanemarenu srednju klasu. Primjer koji smo naveli a koji se odnosi na gradonačelnika Livna jeste primjer koji bismo nekako prije očekivali/e od gradonačelnika/ica, izabranih i imenovanih iz redova SDP BiH. Gdje se izgubila SDP BiH borba za radništvo i da li je dovoljno imati samo programe orijentirane ka socijaldemokratiji, alibi da niste dio vlasti pa je sve teže i ima li možda prostora za alternativni oblik borbe, a koji podrazumijeva rad na terenu, okupljanje radništva, svih obespravljenih i ugroženih te kontinuirano artikuliranje i djelovanje na ovim temama? 

Čengić: Jedan od problema socijaldemokratrije u BiH i Evropi jeste taj da je ljevica većinu svojih ciljeva ostvarila u drugoj polovici 20. stoljeća, kao što je osmočasovno radno vrijeme, plaćeni odmor, sindikalno udruživanje i slično. Socijaldemokratija u BiH i svijetu mora pred sebe postaviti nove ciljeve i nove metode za ostvarivanje tih ciljeva. SDP BiH je partija sa tekovinama starim 111 godina, i nije isto djelovati za vrijeme socijalizma nekada i kapitalizma i slobodnog tržišta danas. Dati ću vam samo jedan primjer, jedna od ključnih politika SDP BiH jeste povećanje minimalne plate za radnike u Bosni i Hercegovini. SDP BiH je napravio jasnu politiku i ciljeve, napisao zakon i uputio ga u parlamentarnu proceduru, međutim većina radnika/ca je dala svoje glasove onim političkim stranakama koje ne žele da im se poveća minimalna plata. Sada isti ti radnici/e traže od SDP-a da uspijemo u namjeri da se taj zakon usvoji, a nisu nam dali/e dovoljno ruku u parlamentima kako bi smo ga usvojili. Alternativni oblici borbe neće donijeti željene rezultate, jedino što može donijeti rezultate jesu izbori, na kojima nažalost radnici/e glasaju za one ljude za koje znaju da se neće boriti za njihova radnička prava.