Helena Lončar, direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje. Ovu funkciju obnaša od 2016. Godine, a prije toga veći dio svog radnog staža provela je u oblasti obrazovanja kao profesorica komparativne književnosti i bibliotekarstva, a također je obnašala dužnost ministrice obrazovanja, znanosti, kulture i športa u Zapadnohercegovačkoj županiji te bila predstojnica Ureda predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH iz reda hrvatskoga naroda.
“Ekonomija ne voli paniku, strah i neizvjesnost!”
Akademija: Možemo reći da je pandemija lagano iza nas, ali je ostavila velike posljedice po BiH ekonomiju, koja je i prije pandemije bila na klimavim nogama. Preko trideset hiljada ljudi se do ovog trenutka prijavilo na Zavode za zapošljavanje u čitvoj BiH. Preko deset hiljada evidentiranih ostvarilo je pravo na novčanu naknadu sa Zavoda. Rekli ste da niti jedna osoba koja ispunjava uvjete za novčanu naknadu i zdravstveno osiguranje preko Zavoda neće biti zakinuta za isplatu iste. Gđo Lončar, da li je i na koji način Federalni zavod za zapošljavanje osigurao sredstva za isplatu novčanih naknada ovolikom broju ljudi, ako još uzmemo u obzir da će se kako ste i sami naveli pravo stanje nezaposlenih u FBiH znati tek za mjesec ili dva i da će ono sigurno imati negativni efekat u odnosu na trenutnu situaciju i da li možda imate podatak koliki je postotak žena od ovih više od tridest hiljda koji su ostali bez posla, osobito iz obasti trgovine?
Lončar: Svakodnevno smo pratili kretanja na evidencijama službi za zapošljavanje. Tako smo u martu ove godine u Federaciji BiH i pored proglašenja prirodne nesreće uslijed pandemije virusa COVID – 19 imali smanjenje broja nezaposlenih. Istina, u manjem omjeru nego je to bilo u istom mjesecu porethodnih godina. Inače, u martu prethodnih godina broj nezaposlenih se znakovito smanjivao jer se tad intenziviraju građevinski radovi, poslovi vezani za turizam i ugostiteljstvo, ali i drugi sezonski poslovi. Međutim, već u aprilu dolazi do povećanja broja nezaposlenih, a krajem aprila i početkom maja i do povećanja broja osoba koje po prestanku radnog odnosa podnose zahtjeve za ostvarivanje prava na novčanu nakanadu. U skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba kantonalne službe za zapošljavanje isplaćuju novčane naknade nezaposlenim osobama koje ovo pravo mogu koristiti u periodu od tri do 24 mjeseca u zavisnosti od perioda provedenog na radu, tj. vremena obaveznog osiguranja prema propisima koji reguliraju sistem poreza i obaveznih doprinosa. Visinu novčane naknade čini 40% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa nezaposlene osobe, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. S obzirom na to da sredstva ostvarena uplatom doprinosa za osiguranje za slučaj nezaposlenosti koja su na raspolaganju određenim kantonalnim službama za zapošljavanje nisu dovoljna za ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba i pokrivanje administrativnih troškova, te kantonalne službe za zapošljavanje kada im nedostaju sredstva za ove namjene u skladu sa Zakonom podnose Federalnom zavodu za zapošljavanje zahtjev za uplatu nedostajućih novčanih sredstava za obezbjeđenje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba.
Finansijskim planom za 2020. godinu za ovu namjenu planirali smo sredstva u iznosu 11.500.000 KM.
Ipak, iz predostrožnosti, u koordinaciji s Vladom Federacije BiH privremeno smo obustavili objavu novih javnih poziva za učešće u realizaciji mjera aktivne politike zapošljavanja u 2020. godini, ako bi ocijenili da će nam biti potrebna dodatna sredstva za isplatu sredstava za materijalnu i socijalnu sigurnost nezaposlenih osoba, tj. za novčanu naknadu, zdravstveno osiguranje i penzijsko-invalidsko osiguranje nezaposlenih osoba. Pratimo razvoj situacije i odluke ćemo donositi odgovorno.
Kada je u pitanju broj korisnika/ca novčane naknade od februara do aprila ovaj indikator je povećan za oko 1.800 i značajno povećanje se očekuje u podacima za maj kada će biti obrađena većina zahtjeva osoba koje su ostale bez posla u periodu prirodne nesreće od COVID 19. Kada posmatramo spolnu strukturu korisnika novčane naknade vidljivo je da žene čine 41% od ukupnog broja korisnika novčane naknade u Federaciji BiH u periodu januar – april 2020. godine.
Indikator 2020 | jan | feb | mar | april |
Korisnici novčane naknade Ukupno | 11.985 | 12.955 | 12.756 | 14.800 |
Korisnici novčane naknade Žena | 4.963 | 5.297 | 5.228 | 6.680 |
Akademija: Uz ugostiteljstvo i turizam, trgovački sektor je jedan od najpogođenijih ovom pandemijom. Akcenat bismo ovdje stavili na radnike/ce u trgovinama koji/e rade na Ugovor o radu na određeno vrijeme. Dosta njih je ostalo bez posla, poslano na neplaćeni dopust ili „na čekanje“ uz obećanje da će biti vraćeni na posao kada se situacija normalizira. Oni/e koji/e su ostali/e bez posla, a radili/e su manje od osam mjeseci, nisu ostvarili/e ni pravo na novčanu naknadu sa biroa, dok se onim drugima koji/e su poslani/e na čekanje uplaćuju doprinosi, jer su i dalje u radnom odnosu, ali zato ne primaju plaću uopće. U ovoj situaciji je od velike važnosti trebala biti reakcija vlasti koja bi ohrabrila poslodavce/ke da ne otpuštaju radnike/ce, a koja je nažalost izostala. Ispostavilo se i da je mjera slanja radnika/ca na neplaćeno odsustvo mnogo veći problem, jer je ova mjera idealna sa aspekta stabilnosti budžeta, pošto se za te radnike uplaćuju doprinosi i vještački se drži broj zaposlenih, ali je u isto vrijeme ta mjera pogubna sa aspekta radnika/ca, jer on(a), za taj period ne dobiva plaću.
Da li je jednom radniku/ci bolje da je prijavljen/a, da „ima posao“, da se za njega/nju plaćaju doprinosi, da mu/joj teče radni staž ili da prima platu?
Lončar: Zakonska je obaveza uplata neto plaće radnicima/ama sa pripadajućim doprinosima. Svako odstupanje od navedenog predstavlja kršenje zakona i ne može se posmatrati u kontekstu šta je „bolje“ za radnika/cu, kako ste naveli. Za radnika/cu nije dobro kršenje njegovih prava ni na koji način.
Akademija: Još jedna negativna konotacija Ugovora o radu na određeno vrijeme, a koja je nažalost postojala i prije pandemije je ta, da iako Zakon o radu precizira da radnik/ca koji/a radi kod istog poslodavca/ke preko tri godine na određeno, automatski dobiva Ugovor na neodređeno vrijeme. No upravo u ovoj situaciji, mnogi/e poslodavci/ke su zloupotrebljavali/e ovu formu na način da se radnik/ca drži tri godine kroz Ugovore na određeno, onda se prekine zaposlenje na dva mjeseca i opet se zaposli. U međuvremenu, radnik/ca možda radi na crno sa alternativnim načinom isplate plate. Nakon proteka ta dva mjeseca, opet je radnik/ca kao na početku i nema pravo na Ugovor na neodređeno. Drugi slučaj je taj da se radniku/ci nakon isteka Ugovora na određeno u periodu od tri godine, isti ne produži, već se da otkaz, a na to radno mjesto se primi novi/a radnik/ca sa evidencije Zavoda za zapošljavanje, čime poslodavac/ka ostvaruje pravo na subvenciju od Zavoda.
Gđo. Lončar, koje tijelo je nadležno da kontrolira subvenciju Zavoda prema poslodavcima/kama i da li bi radnici/e trebali/e biti upoznati/e sa činjenicom da je poslodavac/ka za njih dobio/la subvenciju od Zavoda?
Lončar: Potrebno je istaći da bilo kakva zloupotreba financijskih sredstava Zavoda nije moguća budući da je Federalni zavod za zapošljavanje razvio efikasan sistem kontrole utroška sredstava na način da Zavod poslodavcima/kama mjesečno refundira financijska sredstva u iznosu koji je utvrđen određenom mjerom zapošljavanja. To podrazumijeva mjesečno dostavljanje dokaza/specifikacija poslodavaca/ki o izvšenim obavezama prema osobi čije zapošljavanje se sufinancira nakon čega Zavod poslodavcu/ki refundira troškove u tačno utvrđenom iznosu. Ovaj mehanizam se pokazao izuzetno efikasnim i ne ostavlja prostora za bilo kakve mahinacije ili zloupotrebe. Također, sve one nezaposlene osobe koje su zaposlene kod poslodavaca/ki na osnovu naših mjera aktivne politike zapošljavanja znaju, tj. upoznate su sa činjenicom da je poslodavac/ka dobio/la poticajna sredstava od Zavoda, jer su upravo na osnovu našeg poticaja zaposleni.
Akademija: Kod nas nažalost još uvijek postoje poslodavci/ke koji/e nisu redvno izmirivali svoje obaveze prema radnicima/ama koje su zaposlili, tačnije nisu im redovno uplaćivali novac za doprinose, u što radnici/e nisu bili upućeni/e sve do dolaska pandemije. Iako sami/e nisu krivi/e za svoj status, zbog nebrige i kršenja radničkih prava od strane poslodavca/ki, nisu ostvarili uvjete za novčanu naknadu sa Zavoda.
Da li će se i na koji način, gđo Lončar, Zavod pobrinuti i za ove ljude, jer nisu uzrokovali situaciju u kojoj su se našli, i da li će poslodavci/ke snositi ikakve kaznene mjere za ovakvo kršenje radničkih prava?
Lončar: Radnici/e kojima poslodavci/ke nisu redovno ili za sav period rada izmirivali/e zakonom propisane doprinose po osnovu rada ostvarit će od strane službi za zapošljavanje novčanu naknadu za nezaposlenost u iznosu od 25% prosječne plaće koja se isplaćivala u Federaciji BiH u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa te nezaposlene osobe, koja trenutno iznosi oko 380,00 KM mjesečno.
Dužina trajanja prava na novčanu naknadu zavisi od prethodno ostvarenog radnog staža nezaposlene osobe i isplaćuje se u trajanju od 3, 6, 9, 12, 15, 18 i 24 mjeseca, s tim da se isplaćuje 3 mjeseca za radni staž nezaposlene osobe koja ima najmanje 8 mjeseci pa do 5 godina radnog staža a 24 mjeseca novčana nakanada se isplaćuje nezaposlenoj osobi koja ima preko 35 godina radnog staža. Federalni zavod za zapošljavanje je temeljem presude Vrhovnog suda FBiH dao preporuku kantonalnim službama za zapošljavanje da se nezaposlenim osobama kojima poslodavac/ka nije za sav period rada uplaćivao/la zakonom propisane doprinose i samim tim i doprinose za osiguranje od nezaposlenosti priznaje pravo na novčanu naknadu.
Naime, Vrhovni sud Federacije BiH je prilikom kontrole zakonitosti rješenja o pravima nezaposlenih osoba zauzeo pravno stanovište da nezaposlena osoba ne treba da snosi štetne posljedice i ne ostvari pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti zbog neizmirenih doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti.
Naprijed navedeno stanovište i upute su date iz razloga što je doprinose u obavezi da izmiri poslodavac/ka – isplatilac plaće, a u skladu sa Zakonom o doprinosima i što zaposlenici/e nisu u mogućnosti da utiču na ove uplate doprinosa. Zakonom o doprinosima propisano je da obračun i uplatu doprinosa za sve obveznike doprinosa vrši isplatilac plaće dok kontrolu obračuna i uplate poreza i doprinosa vrši porezna uprava Federacije BiH i finansijska policija. Propisan je i način naplate u slučaju neplaćanja doprinosa i ko vrši nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem. Dakle, od radnika/ca odnosno nezaposlene osobe ne zavisi da li će biti uplaćeni doprinosi niti je po zakonu nezaposlena osoba odgovorna zbog neplaćanja doprinosa, nego isplatilac plaće.
Prekršajno-pravna i kazneno-pravna zaštita radnika/ca i pitanje snošenja prekršajne i kaznene odgovornosti poslodavaca/ke zbog neizvršavanja zakonom propisanih obaveza uplate poreza i doprinosa je u nadležnosti upravnih i sudskih organa koji su zakonom ovlašteni da vrše nadzor nad primjenom zakona kojim se regulišu prava i obaveze iz radnog odnosa, te sankcionisanje radi neizvršavanja zakonskonom propisanih obaveza.
Akademija: Akademija za žene je u sklopu projekta „I to je diskriminacija“ pokrenula kampanju „STOP radnoj nedjelji!“, u kojoj je pozvala sve poslodavce/ke, radnike/ce i javnost (kupce) na sudjelovanje, jer nam je evo i korona pokazala da možemo bez kupovine nedjeljom, a pri čemu bi radnici/e u trgovačkom sektoru konačno došli/e na svoje.
Što Vi kao direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje mislite o ukidanju rada nedjeljom, i da li će ako do toga dođe, i neradna nedjelja imati fatalne posljedice po radnike/ce u smislu otkaza, čime bi se i broj nezaposlenih dodatno povećao?
Lončar: Podržavam stav da nedjeljom treba ukinuti rad gdje god nije potreban. Smatram da nije neophodno nedjeljom ići u kupovinu, konkretno u trgovačke centre koje ste spomenuli, jer za to imamo šest drugih dana u tjednu. Osim toga smatram da i tim radnicima/ama treba omogućiti slobodnu nedjelju kako bi se mogli/e okupiti sa svojom obitelji.
Vjerujem, nadalje, da bi i poslodavac/ka, u slučaju neradne nedjelje, imao/la zadovoljniju/eg radnika/cu, te se nadam da ta mjera ne bi dovela do potreba za otpuštanjem. Nadam se da bi poslodavac/ka pronašao rješenje koje bi bilo na dobrobit svih.
