Pandemija gojaznosti – 21. vijek

The Academy for WOMEN

Danis Skrobanović je rođen 17. decembra 2002. Trenutno pohađa 4. razred JU Gimnazija Obala Sarajevo. Interesuju ga sport i zdava ishrana, te kako unaprijediti mobilnost i funkcionalnost tijala i postići ravnotežu duha i tijela. U slobodno vrijeme voli čitati i gledati dobre filmove. 

Mnogo prije COVID-19 pandemije postoji pandemija koja nas uništava godinama unazad. Nastaje krajem 20. vijeka i od tada širi se i pogađa ljude do danas. To je pandemija gojaznosti koja od 21. vijeka sa svojim virusima (jeftina kalorična hrana, tehnologija i struktura zajednica koje smanjuju ili zamjenjuju fizičku aktivnost i  jeftina nefizička zabava) u sve većim valovima napada čitav svijet, a godinama se ništa ne mijenja.

  • Pogreška u sistemu?

U jednom trenutku dok sam bio mlađi mislio sam da je problem u manjku truda i volje ljudi da vode zdraviji način života, ali shvatio sam da nije stvar u tome jer da je tako imali bismo pandemiju nemarnosti. Naravno da ima takvih slučajeva, koje nije briga, ali to nije generalni problem. Možda, ali samo možda savjete koje dobivamo za zdravu ishranu i mršavljenje nisu ispravni i ne funkcionišu. Teško je povjerovati u to jer od rođenja slušamo jedno te isto o ishrani počevši od naših roditelja, nana, deda, pa nadalje preko televizije, interneta gdje smo svi stvorili pogrešnu percepciju o hrani. Primjetivši da nešta ne štima sa našim stereotipnim načinom ishrane počeo sam da istražujem na tu temu i pronašao svoju stranu priče i došao do zaključaka koji su se meni činili logičnima. Prvo što sam shvatio da je problem u kompliciranju ishrane informacijama sa svih strana. Tu počinje da se daje važnost nebitnim stvarima, a zanemaruju se biološke osnove. Imamo ljude pa čak i pojedinačne trenere i nutricioniste koji se fokusiraju na brojanje kalorija kao najbolji i jedini način da se kontroliše poželjna težina osobe, a sve to je opravdano uglavnom netačnom fizikom. Fizika nam neće pomoći da shvatimo ljudsko tijelo bolje, ona je samo može zakomplicirati. Umjesto fizike bavimo se malo više biologijom i onim što je svakom čovjeku poznato preko zakona biologije. „Kontinuirani uspjeh u svakom poslu, kao i u mršavljenju, zahtjeva striktno pridržavanje zakona biologije“ – dr. Blake Donaldson

  • Zašto postajemo debeli i gladni?

Malo prođimo kroz historiju da bi smo odgovorili na ovo pitanje, fokusirajući se na ugljikohidrate i low-carb dijetu. Low-carb dijete su veoma popularne jer se danas u modernoj ishrani stavlja pretjeran naglasak na niskom unosu masti što rezultira prekomjernim unosom jednostavnih ugljikohidrata koji su glavni razlog ove pandemije. Ono što je čudno je što low-carb uopšte nije nova stvar. Skoro 200 godina smanjivanje unosa ugljikohidrata radi mršavljenja je bio standard. Ali dolazi kraj 1970. i nešta se drastično mijenja. Prema statističkim podacima i grafovima utvrđuje se nagli skok gojaznosti kod ljudi i tu počinje epidemija. Godine 1977. USDA (Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država) objavila je nove preporuke za izbacivanje masti iz ishrane i forsiranje pasti, hljeba i drugih “zdravih” ugljikohidrata i to je uticalo na čitav svijet. Nije dakle čudo ovo šta nam se dešava danas, jer smo “zakopali” metodu koja je djelovala 200 godina za kontrolu gojaznosti i dijabetesa i dobili svijet sa više bolesnih i gojaznih ljudi. Historija nam je predstavila jasnu sliku problema, ali bitno je da znamo biološke mehanizme iza svega ovoga. Kao što sam prije naveo ne radi se o ukupnom unosu kalorija već su hormoni ti koji izazivaju gojenje. Pogotovo jedan hormon je bitan, a koji se zove inzulin. Poznat je kao hormon za skladište masti i svi smo vjerovatno čuli za njega. Inzulin postaje tema tek kad obolimo od bolesti tako da savjetujem da istražite o njemu i njegovoj funkciji na internetu kao i o štetnom procesu glikacije koji je odgovoran za mnoge komplikacije kod dijabetesa i uključen je u neke bolesti i starenje. Pomoći će vam u boljem shvatanju svoga tijela i šta je tijelu zapravo potrebno.

  • Intermittent Fasting-intermitentni post/Glad

Intermitetni post privlači mnogo pažnje u posljednje vrijeme zbog svojih benefita. Pomaže nam da smanjimo kilažu, smanjenje rizika od dijabetesa, kardio-vaskularnih bolesti i raka, povećava mišićnu masu i pojačava naš kognitivni performans. Intermitetni post je veoma jednostavan, barem po tome šta trebamo raditi kako bismo dobili pozitivne efekte, a to je da ne jedemo ništa 16 sati u danu. Već zamišljam mnoge ljude kako se hvataju za glavu i negoduju, ali kada biste ušli u detaljniju analizu gladi ovaj način ishrane ne bi bio toliko sulud kao što mislite. Ova ideja se čini radikalnom zbog konstantnog poticanja da jedemo što više i u određenim vremenskim periodima. Doručak, ručak, večera su neizbježni i zacrtani su u našim životima kao vremenski periodi u kojima moramo jesti. Ali da li su 3 jela u danu zasnovana na našim biološkim potrebama? Odgovor je ne, više je stvar kulture koju su Europljni zasnovali na principu da nije civilizacijski da se ljudi hrane kad god imaju potrebu za to. Zaboravili smo da je ova nova procesurina hrana prošla kroz tek nekoliko generacija, a da bi se tijelo adaptiralo na to potrebno je mnogo više godina i. Bili smo civilizacije lovaca preko 10 hiljada generacija, gdje smo lovili veliki plijen i živjeli na tome kroz čitav dan i na to je naše tijelo potpuno prilagođeno. Stoga da li je zaista potrebno jesti po našem šablonu na koji smo svi navikli? Svi postajemo gladni u tim vremenskim periodima doručka, ručka i večere, ali to je zato što se naše tijelo naviklo na to i traži hranu upravo tada. Moramo znati da glad ne funkcioniše na način da nedostatak hrane plus vrijeme je jednako više gladi. Glad je regulisana hormonima poput grelina i dolazi u valovima. Svi smo nekada zaspali gladni, a ujutro nismo uopšte osjetili glad. Meni je to uvijek bilo čudno i nejasno ali upoznavajući se sa ovim informacijama dan kroz dan sve je dobivalo smisao. Sa početkom posta glad će rasti i biti će neugodno, ali kako dođe tako će i otići kao kod situacije kada zaspemo gladni. Nakon nekoliko dana hormoni će se prilagoditi novom vremenu vašeg hranjenja i biti ćete sve manje i manje gladni. Kada se riješimo gladi svi benefiti intermitetnog posta su naši. Neko iz ovoga svega neće pronaći neki zaključak ili prosvjetljenje u vidu da će ih navesti da jedu zdravije, ali pokušao sam istaći neke probleme u sistemu na koje ne obraćamo pažnju i dati neka od mogućih rješenja, kao što je intermitetni post ili da se fokusiramo na razumijevanje naših hormona. Toliko ima dobrih pouzdanih informacija od mnogih iskusnih ljudi u sferi ishrane i zdravog života ali mi odlučujemo da slušamo savjete koje nama odgovaraju sa medijskih portala koji su ponekad štetniji za naše zdravlje nego korisniji. Glavna zabluda koji dolaze upravo sa tih portala su masti i mitovi da ako izbacimo masti kompletno iz obroka biti ćemo zdraviji i mršaviji, a to nije tačno jer su masti zajedno sa proteinima i vitaminima (koji se tope u našim mastima) neophodni tijelu. Problem za zdravlje nastaje kada se jedu nezasićene masne kiseline koje dolaze iz vještačkih biljnih izvora koji su previše prerađeni i loše djeluju na srce i tijelo generalno. Ovo je strana priče sa kojom se ja slažem što se tiče ishrane i šta je zdravo za nas. Sa druge strane imamo, npr. WHO koja govori suprotno od ovoga, ali tko mi može oduzeti pravo da imam svoje mišljenje, a na vama je da li ćete ga prihvatiti ili ne.