„AND THIS IS DISCRIMINATION TOO"

TREĆINU PLATE SMO MORALE POTROŠITI U TRGOVINI U KOJOJ RADIMO

 

Akademija za žene uz financijsku podršku Evropske Unije i sufinansiranje Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj krenula u realizaciju projekta  „I to je diskriminacija” koji je namijenjen ženama koje su zaposlene u trgovinama u želji da se ohrabre i progovore o radno pravnom statusu, tretmanu na radnom mjestu, te koliko one kao zaposlene smatraju da su diskriminirane na radnom mjestu i šta pojam diskriminacije predstavlja za njih. Ovim projektom želimo omogućiti zaposlenicama u trgovini da svoje iskustvo podijele sa javnosti, ukažu na neravnopravan i diskriminatoran tretman, kako bismo zajedničkim snagama doprinijele poboljšanju uvjeta rada zaposlenim u trgovini, te ženskom solidarnošću izvojevale slobodnu nedjelju i bolje uslove rada.

 

Projekat „I to je diskriminacija” se provodi s ciljem suzbijanja rodno zasnovane diskriminacije i podizanja svijesti o značenju rada na pitanjima rodno zasnovane diskriminacije te u kojoj mjeri su žene u trgovinama podložne rodno zasnovanoj diskriminaciji, a da toga nisu ni svjesne. Želimo čuti ono što većinu ne zanima i ne žele da čuju, želimo pozvati na žensku solidarnost jer želimo unaprijediti ženska radna prava.

 

Ovu priliku ćemo iskoristiti da se zahvalimo radnici iz Širokog Brijega, koja je pristala anonimno dati intervju, kojim želi potaknuti i druge radnice da učine isto.

 

 

Akademija: Koliko dugo ste radili u Konzumu?

 

Radnica: Radila sam godinu dana.

 

Akademija: Da li biste nam mogli ukratko opisati Vaš radni dan?

 

Radnica: Radni dan se sastojao od čišćenja, slaganja i punjenja polica, praćenje rokova odnosno izdvajanje robe kojoj je istekao rok, pakovanje i otpis robe, rad na blagajni i sa kupcima. Znali smo prekucavati rokove koji su istekli i tako vraćati robu u ponovnu prodaju.

 

Akademija: Kako biste ocijenili radnička prava žena zaposlenih u trgovini?

 

Radnica: Nikako, čista jedinica. Većina prava koja su nam zakonom i ugovorom zagarantovana se ne poštuju. Jedino je plaća bila redovna, s tim da smo uvjetovane da  trećinu novca potrošimo u Konzumu. Ovdje bih isto navela da su i radnice jako pasivne u borbi za svoja prava, a sve zbog straha od otkaza.

 

Akademija: Kakav je bio odnos Vaših nadređenih prema radnicama?

 

Radnica: Šefica naše podružnice  je bila ok, odnosno mogli/e smo joj se obratiti kada  smo problem, ali ona nije imala hrabrosti da se suprotstavi nadređenima, pa je tako sve završavalo i prije početka.

 

Akademija: Poznato je da samo rijetke trgovine u BiH imaju obezbjeđene stolice za blagajnice, što znači da blagajnica mora osam radnih sati stojati za blagajnom. To sigurno utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravstveno stanje, ali uprkos tome rijetko ko od radnica u trgovini progovara javno o tome.

 

Šta mislite zašto?

 

Radnica: Radnici/ice se boje tražiti bolje uvjete za sebe pa čak i ako je njihovo zdravstveno stanje u pitanju, pojedini/e  kriju da su bolesni/e zbog straha od otkaza. Strah da tako dajete do znanja poslodavcu da niste sposobni za rad.

 

Akademija: Trgovine u BiH rade nedjeljom i praznicima, te dok mi koje radimo u drugim sektorima imamo pravo na vikend, da ga provedemo u krugu svojih porodica, prijatelja/ica, žene zaposlene u trgovinama to nemaju. Bilo je pokušaja od pojedinih političkih predstavnika/ica, kao i od Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH da se zabrani rad nedjeljom. Svjedoci/kinje smo da se po tom pitanju ništa nije promijenilo, ali i da nedostaje glas, a možemo čak reći i zalaganje samih radnica u trgovinama za pravo na slobodan dan vikenda, odnosno nedjelju.

 

Šta je po Vašem mišljenju razlog nepostojanja ujedinjenog glasa iz sektora trgovine za bolje uslove rada?

 

Radnica: Međuljudski odnosi u trgovini su jako loši, nema zajedništva ni solidarnosti, usudila bih se reći da je možda više podmetanja i netrpeljivosti, a sve to poslodavcu dodatno olakšava situaciju.

 

Akademija: Kako biste ocijenili solidarnost samih radnica u borbi za bolje uslove rada u trgovini?

 

Radnica: Upravo sam navela, bojim se da je više ovih negativnih komponenti. Znači, jako loše.

 

Akademija: Kad je Akademija pokrenula ovaj projekat čiji je cilj, između ostalog, stvaranje boljih uslova rada zaposlenih u trgovini, ali i educiranje i osvještavanje, kako radnica tako i svih nas koji/e koristimo usluge trgovine, o diskriminaciji općenito kao i o pojavama diskriminacije na radnom mjestu u trgovini, nismo mogle ni pretpostaviti da će biti ovako teško naći sagovornice iz sektora trgovine na ovu temu. Iz Vašeg ličnog iskustva da li ste nekad doživjeli diskriminaciju na radnom mjestu u trgovini i ako jeste koji oblik?

 

Radnica: Nakon što mi je pozlilo na radnom mjestu šefica me nije htjela pustiti kući, jer je smatrala da to nije toliko strašno. To me jako povrijedilo, jer sam zaista bila bolesna, što su kasnije potvrdili i moji nalazi.

 

Akademija: Po Vašem mišljenju, da imate mogućnost što biste promijenili da stvorite bolje uslove rada žena u trgovini?

 

Radnica: Promijenila bih radno vrijeme u trgovinama, uvela slobodne nedjelje, slobodne dane za sve praznike kao što to imaju radnici/ice u drugim sektorima, povećala plaće i poboljšala međuljudske odnose unutar trgovine.