„AND THIS IS DISCRIMINATION TOO"

,,AKO NEĆETE VI DA RADITE, PUN JE ZAVOD ONIH KOJI/E TO JEDVA ČEKAJU!”

 

Akademija za žene uz financijsku podršku Europske Unije i sufinansiranje Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj krenula u realizaciju projekta „I to je diskriminacija“ koji je namijenjen ženama koje su zaposlene u trgovinama u želji da se ohrabre i progovore o radno pravnom statusu, tretmanu na radnom mjestu, te koliko one kao zaposlene smatraju da je su dikriminirane na radnom mjestu i šta pojam diskriminacije predstavlja za njih. Ovim projektom želimo omogućiti zaposlenicama u trgovini da svoje iskustvo podijele sa javnosti, ukažu na neravnopravan i diskriminatoran tretman, kako bismo zajedničkim snagama doprinijele poboljšanju uvjeta rada zaposlenim u trgovini, te ženskom solidarnošću izvojevale slobodnu nedjelju i bolje uslove rada.

 

Projekat „I to je diskriminacija“ se provodi s ciljem suzbijanja rodno zasnovane diskriminacije i podizanja svijesti o značenju i značaju rada na pitanjima rodno zasnovane diskriminacije te u kojoj mjeri su žene u trgovinama podložne rodno zasnovanoj diskriminaciji, a da toga nisu ni svjesne. Želimo čuti ono što većinu ne zanima i ne želi da čuje, želimo pojačati svijest o diskriminaciji, želimo pozvati na žensku solidarnost jer želimo unaprijediti ženska radna prava.

 

 

Zahvaljujemo se radnici iz Livna koja je pristala dati intervju, a koja je ujedno bila i sindikalna povjerenica trgovine Konzum u Livnu.

 

Akademija: Koliko dugo ste radili u Konzumu?

 

Radnica: Radila sam 8 i pol godina, a nešto kraće sam bila sindikalna povjerenica.

 

Akdemija: Da li biste nam mogli ukratko opisati Vaš radni dan?

 

Radnica: Moje zaduženje je bila blagajna, tako da smjena počinje preuzimanjem pologa za rad na blagajni. Nakon toga pošto blagajnice duže svaka po dva reona, za koje lično odgovaraju, raspoređujuemo se svaka po sat vremena da bi složile i sortirale robu, očistile police, promijenile cijene na artiklima i dovršile planograme.

 

Akademija: Kako biste ocijenili radnička prava žena zaposlenih u trgovini?

 

Radnica: Sve zavisi od šefova/ica i od funkcija. Uvijek je bila probrana ekipa koja je imala privilegije u odnosu na druge radnike/ice.

 

Akademija: Kakav je bio odnos Vaših nadređenih prema radnicama?

 

Radnica: Loš (čast pojedincima).

 

Akademija: Poznato je da samo rijetke trgovine u BiH imaju obezbjeđene stolice za blagajnice, što znači da blagajnica mora osam radnih sati stojati za blagajnom. To sigurno utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravstveno stanje, ali usprkos tome rijetko ko od radnica u trgovini progovara javno o tome.

 

Šta mislite zašto?

 

Radnica: Mi smo dobili stolice, ali su ih ubrzo povukli uz izgovor da kupci  tako lakše kradu, jer blagajnica u sjedećem položaju ne vidi sve što je u kolicima. Kada smo predložili da od svog novca kupimo ogledala, pomoću kojih bi u sjedećem položaju vidjeli što se u njima nalazi, naravno odbili su nas. Stolice nikad nisu vraćene.

 

Akademija: Trgovine u BiH rade nedjeljom i praznicima, te dok mi koje radimo u drugim sektorima imamo pravo na vikend, da ga provedemo u krugu svojih porodica, prijatelja/ica, žene zaposlene u trgovinama to nemaju. Bilo je pokušaja od pojedinih političkih predstavnika/ica, kao i od Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH da se zabrani rad nedjeljom. Svjedoci/kinje smo da se po tom pitanju ništa nije promijenilo, ali i da nedostaje glas, a možemo čak reći i zalaganje samih radnica u trgovinama za pravo na slobodan dan vikenda, odnosno nedjelju.

 

Šta je po Vašem mišljenju razlog nepostojanja ujedinjenog glasa iz sektora trgovine za bolje uslove rada?

 

 

Radnica: Strah za radno mjesto. Kao sindikalna povjerenica mogu reći da Sindikat  ne stoji iza radnika/ica, svi koji pokušaju nešto, kasnije na vlastotoj koži osjete gnjev nadređenih. Poznato je kako takvi/e radnici/ice završe.

 

Akademija: Kako biste ocijenili solidarnost samih radnica u borbi za bolje uslove rada u trgovini?

 

Radnica: Nema je, opet iz straha za radno mjesto. Imali smo šeficu koja bi na svaku primjedbu bilo pojedinačnu ili grupnu doslovno rekla: ,,Ako nećete vi da radite, pun je zavod onih koji/e to jedva čekaju!”

 

Akademija: Kada je Akademija pokrenula ovaj projekat čiji je cilj, između ostalog, stvaranje boljih uslova rada zapslenih u trgovini, ali i educiranje i osvještavanje, kako radnica tako i svih nas koji/e  koristimo usluge trgovine, o diskriminaciji općenito kao i o pojavama diskriminacije na radnom mjestu u trgovini, nismo mogle ni pretpostaviti da će biti ovako teško naći sagovornice iz sektora trgovine na ovu temu. Iz Vašeg ličnog iskustva da li ste nekad doživjeli diskriminaciju na radnom mjestu u trgovini i ako jeste koji oblik?

 

Radnica: Da, doživjela sam neviđeni mobing kada sam nadređenu uhvatila u krađi i to javno iznijela. Dolazila je i interna kontrola. Svaki manjak u trgovini je „pucao” po radnicima/ama. Također sam i kao sindikalna povjerenica konstantno bila mobingovana, a na jednom od sastanaka svih članova/ica i povjerenika/ica naše firme u BiH, saznala sam da su skoro pa svi/e oni/e svakodnevno doživljavali/e neku vrstu diskriminacije na radnom mjestu. Poslije mog odlaska pa do danas  podružnica u Livnu nema ni povjerenika/cu, ni člana/icu Sindikata. Niko nema hrabrosti za to. Također navodim da sam drugostupanjski invalid i zakonski imam tzv. „poštedu na radu”, a istu mi nikad nije bilo dozvoljeno koristiti.

 

Akademija: Po Vašem mišljenju, da imate mogućnost što biste promijenili da stvorite bolje uslove rada žena u trgovini?

 

Radnica: Aktivnje uključiti Sindikat, zaštititi povjerenike/ice i na vodeće funkcije dovesti obrazovane i stručne ljude, a ne lokalne kauboje koji/e sebi daju za pravo kao da im je to vlastita imovina.