Pandemija Coronavirusa nam je u proteklih nekoliko mjeseci pokazala i dokazala da smo postali/e robovi/pkinje svakodnevnice i užurbanosti koju smo vodili/e.

Smatram da ova pandemija i nije toliko loša sa jednog aspekta, a to je da trenutno imamo puno više vremena  za sebe i svoje najmilije. Imamo vremena da, bez žurbe, popijemo prvu jutarnju kafu, da pročitamo knjigu koju smo nekada ostavili/e za vrijeme „kada budemo imali/e vremena“. Ovo vrijeme je jedinstvena prilika da izbistrimo svoje misli, analiziramo svoje postupke i ponašanje, kako prema nama samima, tako i prema drugima, jer samo kada krenemo od nas samih možemo se nadati boljim vremenima i napretku društva u cjelini. Također, pozitivna stvar je što smo okruženi/e svojim najmilijima, imamo priliku, možda, i poboljšati svoje kulinarske sposobnosti i posvetiti se zdravoj ishrani.

Coronavirus je uspio zaustaviti sve. Naša svakodnevnica se totalno okrenula. Sve obrazovne ustanove su zatvorene, a nastava se odvija online putem. Smatram da to nije negativno, jer će na ovaj način učenici/e, ali i nastavno osoblje razviti svoje informatičke vještine.

Također, ova vremena nas stavljaju na ispit kako ćemo djelovati. Da li ćemo se pridržavati propisa i na taj način možda spasiti nekome život? Da li će se probuditi empatija? Slobodno govoreći, veliki procenat naših sugrađana/ki pao je na ovome ispitu. Tome svjedoče prazne police u marketima, koje su posljedica izostanka ljudske empatije za onog/u drugog/u, koji/a neće imati kupiti potrepštine. Nažalost, preveliki broj ljudi na ulicama ne poštuje zaštitne mjere i socijalnu distancu. Međutim, ako pogledamo utjecajne političke zvaničnike/ce i njihovo bahato ponašanje, možemo zaključiti da se građani/ke nemaju na koga ugledati i da su prepušteni/e sami/e sebi.

Mjere Federalnog štaba civilne zaštite da se u potpunosti zabrani kretanje za osobe mlađe od 18 i starije od 65 godina, smatram krajnje nehumanim. Donositelji/ce ovakve odluke nisu razmišljali/e kakav će utjecaj ona ostaviti na djecu. Nisu se posavjetovali/e sa stručnim ljudima koji bi im kazali da ovakva mjera može imati dugoročne negativne posljedice na pojedinca/ku, porodicu, ali i društvo u cjelini. U konačnici, ova odluka je proglašena neustavnom od strane Ustavnog suda BiH. Mislim da to mnogo govori o situaciji u kojoj smo prinuđeni/e da živimo.

Dalje, svjedoci smo da je do sada 30-ak hiljada ljudi ostalo bez posla, ostavljeni su na milost i nemilost, a kraj pandemije nije ni na vidiku. Ekonomska kriza uveliko vlada. Postavlja se logično pitanje: koliko će još ljudi morati biti taoci/kinje ovakvog (ne)funkcionisanja sistema i (ne)sposobnih političkih zvaničnika/ca? Zvaničnika/ca kojima je jedini cilj dobijanje političkih poena. Zvaničnika/ca koji/e nisu kvalifikovani/e za pozicije na kojima se nalaze, ali oni/e upravljaju našim životima. Bosna i Hercegovina se očito ugledala na Italiju ili Španiju, zemlje koje su u vrhu po broju i zaraženih i umrlih od Coronavirusa, a ne obaziru se na države koje iz dana u dan vrše masovna testiranja. Također, BiH se oglušuje i na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koja savjetuje masovno testiranje. U Bosni i Hercegovini je i za testiranje na COVID-19 potrebna članska karta stranke. Ali, šta drugo očekivati od zvaničnika/ca koji kažu da će se ekonomijom baviti kad prođe kriza, a već je više od 30 hiljada ljudi ostalo bez posla i mnogi mali biznisi su ugašeni. Moji vršnjaci/kinje, kao mladi ljudi, nemaju priliku da pokrenu neki svoj projekat. Novi kredit MMF-a je uredno isporučen.

Bosna i Hercegovina se, kao jedna država, ne smije nipošto osloniti na turizam i ugostiteljstvo kao osnovne djelatnosti, već treba uložiti u poljoprivredu. Naša zemlja je bogata obradivim zemljištem i pogodnom klimom za uzgoj mnogih kultura.

Kako među starijima, tako i među mladima vladaju strah i beznađe. U Bosni i Hercegovini imamo slučaj ne da je jedna karika u sistemu podbacila, već cijeli sistem treba mijenati. Trebamo od nas samih krenuti da mijenjamo, a prva stepenica ka promjenama je izaći na izbore, a onda i pokretanje inicijativa za poboljšanje svoje lokalne zajednice, pa onda i naše države. Moram priznati, zahvalna sam ovoj pandemiji što nam je, po ko zna koji put, pokazala kakvi ljudi stoje na čelu naše države. Smatram da nam to treba biti vodilja kad budemo birali/e kome ćemo svoj glas dati. Kad iz svoje avlije krenemo sa promjenama, možemo se nadati boljim vremenima.