„I TO JE DISKRIMINACIJA“

OTKAZI SE DIJELE I TO JE REALNOST 

Akademija za žene uz financijsku podršku Europske Unije i sufinansiranje Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj krenula u realizaciju projekta „I to je diskriminacija“ koji je namijenjen ženama koje su zaposlene u trgovinama u želji da se ohrabre i progovore o radno pravnom statusu, tretmanu na radnom mjestu, te koliko one kao zaposlene smatraju da je su dikriminirane na radnom mjestu i šta pojam diskriminacije predstavlja za njih. Ovim projektom želimo omogućiti zaposlenicama u trgovini da svoje iskustvo podiejel sa javnosti, ukažu na neravnopravan i diskriminatoran tretman, kako bismo zajedničkim snagama doprinijele poboljšanju uvjera rada zaposlenim u trgovini, te ženskom solidarnošću izvojevale slobodnu nedjelju i bolje uslove rada.

Projekat „I to je diskriminacija“ se provodi s ciljem suzbijanja rodno zasnovane diskriminacije i podizanja svijesti o značenju i značaju rada na pitanjima rodno zasnovane diskriminacije te u kojoj mjeri su žene u trgovinama podložne rodno zasnovanoj diskriminaciji, a da toga nisu ni svjesne. Želimo čuti ono što većinu ne zanima i ne želi da čuje, želimo pojačati svijest o diskriminaciji, želimo pozvati na žensku solidarnost jer želimo unaprijediti ženska radna prava.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 12.3.2020. godine proglasila globalnu pandemiju korona virusa (COVID-19). U skladu sa preporukama SZO, te nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini mnoge organizacije, privredni subjekti i institucije uvažile su preporuke i donijele odluku o radu od kuće.

Pored zabrinjavajućih informacija o rapidnom širenju korona virusa, svjedočimo nezapamćenim gužvama u trgovinama diljem Bosne i Hercegovine. I dok se o radnicima/ama u bijelom izvještava, piše iskazuje poštovanje, nekako se o

radnicima/ama u trgovinama i uslužnim djelatnostima koji/e su ovih dana, moglo bi se reći, jednako kao i zdravstveni/e radnici/e izloženi/e korona virusu rijetko priča, piše, a još rjeđe im se odaje poštovanje.

Akademija za žene je stoga odlučila intervjuirati radnice u trgovini, te se ovom prilikom zahvaljujemo radnici iz Brčkog što je pristala dati intervju, a poštujući njenu želju Akademija za žene neće objaviti njen identitet.

Akademija: Prije svega hvala Vam što ste pristali biti naša sagovornica, jer znamo koliko je danas teško naći sagovornike/ce osobito u oblasti trgovine i uslužnih djelatnosti koji/e bi otvoreno podijelili/e svoja iskustva sa radnog mjesta.

Šta je po Vama prepreka za otvoren razgovor o uslovima rada zaposlenih u trgovini?

Radnica: Nema otvorenog pristupa da bih se nekome žalila. Pod stalnim smo strahom da poslodavac nešto ne zamjeri pa se osveti putem otkaza jer se to dešavalo. Nadređeni su nas znali pozvati na razgovor ukoliko radnici govore o visini svoje plate sa drugim zaposlenicima. Nepoštivanje prilokom iznošenja ideja. Traže od nad da predložimo neke ideje koje bi bile korisne za rad iz naše perspektive niti salušaju niti uvažavaju nego nas još ismijavaju.

Akdemija: Rijetko ko iz Vaše branše želi razgovarati na ovu temu, čak ni anonimne intervjue ne prihvataju. Da li se možemo nadati promjeni uslova rada, ukoliko se iznutra ne borimo za svoja prava? Ko je taj/ta koji/a će promijeniti odnos “poslodavac-radnik” u Vašoj branši?

Radnica: Nema toga. Ovo je doba robova i robovlasnika. Ne može se promijeniti bar ne kod nas. Oni narede ti ukoliko ne poslušaš – zdravo. Jednom su nam čak i poručili kada se neko žalio, da ne moramo raditi da ima 3000 ljudi na birou.

Akademija: Da li ste Vi zadovoljni uslovima rada i što bi po Vama bilo neophodno promijeniti kako bi se pobošljali uslovi rada?

Radnica: Što se tiće radnog vremana DA, što se tiće plate NE. Uslovi rada su lijepi imamo hranu, osiguranje. U 10 godina nije bilo neke promjene u visini plate, a standard se itekako povećao. Veća plata i odmah je čovjek motiviraniji.

Akademija: Radnice u trgovini nemaju slobodnu nedjelju. Kako se to reflektira na Vas i Vašu porodicu?

Radnica: Mi imamo svaku drugu nedjelju slobodnu, ali bilo bi lijepo da je svaka nedjelja slobodna.

Akademija: Da li ste članica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH (ako ne, zašto)?

Radnica: Ne znam ni da postoji. Nisam znala da postoji na nivou BiH, znam da takav sindikat u Brčko distriktu ne postoji, znam da takav sindikat postoji u Bijeljini.

Akademija: Prije par dana Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je globalnu pandemiju korona virusa (COVID-19). U Bosni i Hercegovini ljudi svakodnevno prazne police u trgovinama. O mnogim strukama se piše i izvještava, dok se o

radnicima/ama u trgovini i uslužnim djelatnostima rijetko izvještava. Da li ste imale sastanke sa rukovodstvom trgovine u kojoj radite i koje mjere su poduzete kako bi se zaštitilo Vaše zdravlje, ali i zdravlje Vaše porodice?

Radnica: Nismo imali sastanak. Dobili smo sredstva za zaštitu, a neki su dobili i otkaz.

Akademija: Da li su u trgovini u kojoj radite obezbijeđene rukavice, maske, dezinfekcijska sredstva od strane vlasnika ili je preporučeno da se sami/e snalazite?

Radnica: Da, obezbijeđene su nam maske, rukavice, dezinfekcijska sredstva od vlasnika.

Akademija: Obustavljen je rad odgojno-obrazovnih institucija, djeca su kući. Da li rukovodstvo trgovine u kojoj radite ima razumjevanja za roditelje/ke koji/e nemaju gdje s djecom, ali ni luksuza da ostanu bez posla?

Radnica: Moja djeca su velika, tako da ja lično nemam problema s tim, ali znam da je kolegica uzela bolovanje jer nema gdje sa djecom muž joj radi obdaništa ne, tako da je ona preuzela brigu oko djece.

Akademija: Što biste ovom prilikom poručili vlasnicima/ama trgovina, ali i svima nama koji/e smo svakodnevno korisnici/e Vaših usluga?

Radnica: Nemam šta poručiti. Ne mislim da će bit bolje. Bilo smo na dnu, a sad smo dno dna.

Akademija: Prilikom razgovora sa Vama saznali smo da Vaš poslodavac otpušta radnike/ce zbog nedostatka posla izazvanim posljedicom pandemije. Da li se bojite da ćete i Vi dobiti otkaz?

Radnica: Bojim. Otkazi se dijele i to je realnost.