„I TO JE DISKRIMINACIJA“

DOBRI/E RADNICI/E SU ŽIVOT FIRME

Akademija za žene uz financijsku podršku Europske Unije i sufinansiranje Švedske agencije za međunarodnu suradnju i razvoj krenula u realizaciju projekta „I to je diskriminacija“ koji je namijenjen ženama koje su zaposlene u trgovinama u želji da se ohrabre i progovore o radno pravnom statusu, tretmanu na radnom mjestu, te koliko one kao zaposlene smatraju da je su dikriminirane na radnom mjestu i šta pojam diskriminacije predstavlja za njih. Ovim projektom želimo omogućiti zaposlenicama u trgovini da svoje iskustvo podiejel sa javnosti, ukažu na neravnopravan i diskriminatoran tretman, kako bismo zajedničkim snagama doprinijele poboljšanju uvjera rada zaposlenim u trgovini, te ženskom solidarnošću izvojevale slobodnu nedjelju i bolje uslove rada.

 

Projekat „I to je diskriminacija“ se provodi s ciljem suzbijanja rodno zasnovane diskriminacije i podizanja svijesti o značenju i značaju rada na pitanjima rodno zasnovane diskriminacije te u kojoj mjeri su žene u trgovinama podložne rodno zasnovanoj diskriminaciji, a da toga nisu ni svjesne. Želimo čuti ono što većinu ne zanima i ne želi da čuje, želimo pojačati svijest o diskriminaciji, želimo pozvati na žensku solidarnost jer želimo unaprijediti ženska radna prava.

 

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 12.3.2020. godine proglasila globalnu pandemiju korona virusa (COVID-19). U skladu sa preporukama SZO, te nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini mnoge organizacije, privredni subjekti i institucije uvažile su preporuke i donijele odluku o radu od kuće.

Pored zabrinjavajućih informacija o rapidnom širenju korona virusa, svjedočimo nezapamćenim gužvama u trgovinama diljem Bosne i Hercegovine. I dok se o radnicima/ama u bijelom izvještava, piše iskazuje poštovanje, nekako se o

radnicima/ama u trgovinama i uslužnim djelatnostima koji/e su ovih dana, moglo bi se reći, jednako kao i zdravstveni/e radnici/e izloženi/e korona virusu rijetko priča, piše, a još rjeđe im se odaje poštovanje.

 

Akademija za žene je stoga odlučila intervjuirati radnice u trgovini, te se ovom prilikom zahvaljujemo radnici iz Livna što je pristala dati intervju, a poštujući njenu želju Akademija za žene neće objaviti njen identitet.

 

Akademija: Prije svega hvala Vam što ste pristali biti naša sagovornica, jer znamo koliko je danas teško naći sagovornike/ce osobito u oblasti trgovine i uslužnih djelatnosti koji/e bi otvoreno podijelili/e svoja iskustva sa radnog mjesta.

Šta je po Vama prepreka za otvoren razgovor o uslovima rada zaposlenih u trgovini?

 

Radnica: Prepreka su isključivo poslodavci koji uvjetuju svoje radnike.

 

Akdemija: Rijetko ko iz Vaše branše želi razgovarati na ovu temu, čak ni anonimne intervjue ne prihvataju. Da li se možemo nadati promjeni uslova rada, ukoliko se iznutra ne borimo za svoja prava? Ko je taj/ta koji/a će promijeniti odnos “poslodavac-radnik” u Vašoj branši?

 

Radnica: Mislim da se institucije trebaju pozabaviti time, da pritisnu poslodavce da malo više vode računa o svojim radnicima/ama, da na razne načine država stimulira poslodavca u smislu nekih olakšica kako bi poslodavac onda mogao radnika/icu stimulirati, a onda da postoji i mehanizam ocjenjivanja poslodavca od strane radnika/ice kako bi onda i ta ocjena ulazila u onaj obrazac stimuliranja poslodavca od strane države, u smislu olakšica i slično. Dakle, na osnovu ocjene radnika/ice poslodavc će dobiti od države stimulaciju ako je i radnik/ica zadovoljan/na, a ako dobije negativnu ocjenu neće dobiti ništa. Stoga treba potaknuti poslodavce na neki način da budu dobri poslodavci i da radnik/ica bude zadovoljan/na, odnosno da bi bilo obostrane koristi.

 

Akademija: Da li ste Vi zadovoljni uslovima rada i što bi po Vama bilo neophodno promijeniti kako bi se pobošljali uslovi rada?

 

Radnica: Nisam zadovoljna i mnogo toga bi trebalo promjeniti od radnog vremena do prava radnika/ica do normalnih plaća za radnike/ice, a ne da ljudi rade za minimalce zato što moraju i prisiljeni su.

 

Akademija: Radnice u trgovini nemaju slobodnu nedjelju. Kako se to reflektira na Vas i Vašu porodicu?

 

Radnica: Žalosno je da se ne može biti sa obitelji, da barem nedjeljom budemo svi na okupu.

 

Akademija: Da li ste članica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH (ako ne, zašto)?

 

Radnica: Ne, zato sto ni ne znam da taj sindikat postoji.

Akademija: Prije par dana Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je globalnu pandemiju korona virusa (COVID-19). U Bosni i Hercegovini ljudi svakodnevno prazne police u trgovinama. O mnogim strukama se piše i izvještava, dok se o

radnicima/ama u trgovini i uslužnim djelatnostima rijetko izvještava. Da li ste imale sastanke sa rukovodstvom trgovine u kojoj radite i koje mjere su poduzete kako bi se zaštitilo Vaše zdravlje, ali i zdravlje Vaše porodice?

 

  Radnica: Nismo imali sastanke.

Akademija: Da li su u trgovini u kojoj radite obezbijeđene rukavice, maske, dezinfekcijska sredstva od strane vlasnika ili je preporučeno da se sami/e snalazite?

 

Radnica: Poslodavac je obezbijedio sve potrebno.

Akademija: Obustavljen je rad odgojno-obrazovnih institucija, djeca su kući. Da li rukovodstvo trgovine u kojoj radite ima razumjevanja za roditelje/ke koji/e nemaju gdje s djecom, ali ni luksuza da ostanu bez posla?

 

Radnica: Briga poslodavca za radnicima/ama. Da se nisu donijele mjere obustave rada u skoro svim uslužnim djelatnostima morali bi na posao ići kao i do sada, a za djecu snalazite se kako znate i umijete.

 

Akademija: Što biste ovom prilikom poručili vlasnicima/ama trgovina, ali i svima nama koji/e smo svakodnevno korisnici/e Vaših usluga?

 

Radnica: Vlasnici će morati pod hitno promjeniti mišljenje o svojim radnicima i ne smatrat ih svojim robovima već ljudima koji imaju i svoj život i obitelji i dati im normalnije plaće da i radnici/e mogu od svoje plaće normalno živiti koliko toliko, a ne tek neki minimalac, a rade za njih i njima donose zaradu i dobit. Dobri/e radnici/e su život firme.