INTERVJU – Boris Luketa: “Kroz stranački aktivizam se najdirektnije politički djeluje”

Akademija za žene (AZŽ) u sklopu projekta Akademija političke pismenosti mladih u BiH ohrabruje polaznice i polaznike Akademije da pišu tekstove, iniciraju teme koje smatraju bitnima za društvenu zajednicu, ali i da budu sagovornice/i u intervjuima. 

Naš prvi intervju je sa Borisom Luketom.

AZŽ: Borise, hvala što si pristao biti naš sagovornik i podijeliti svoja razmišljanja sa našim polaznicama i polaznicima, kao i osobama koje prate naš rad putem društvenih mreža. Mnogo je razloga zbog kojih se mlade osobe odluče na stranački angažman. Neke/i vole reći da među dobnim skupinama zapravo i nema razlike u razlozima i motivima zbog kojih se odlučuju na stranački angažman. Koji je tvoj motiv za stranački angažman?

Boris: Moj motiv za stranački angažman je malo specifičan. Postoji velika porodična povezanost sa stankom čiji sam član i rekao bih da je članstvo u Srpskoj demokratskoj stranci već postala tradicija moje porodice. Pored tradicije u izboru stranke, ja sam oduvijek znao da ću se stranački angažirati, jer sam ja neko ko želi da da svoj lični doprinos i radi na promjenama, smatram da trebam da budem na pozicijama odlučivanja, da sudjelujem u tim procesima, a ne da drugi odlučuju umjesto ili u moje ime, dok ja sve to sa strane promatram. Kroz stranački aktivizam se najdirektnije politički djeluje, stoga je moje opredjeljenje da na ovaj način dam svoj lični doprinos i  budem predstavnik promjena za bolju društvenu zajednicu.

Generalno gledano, mladi imaju totalno drugačiju retoriku od trenutnih političara. Svi su svjesni svih loših stvari koje se dešavaju u našem društvu bez obzira na stranačku pripadnost i vodimo dosta konstruktivnih razgovora. Iznenadili biste se koliko sličnih stavova imamo za većinu pitanja. Ako se sporimo oko nečega to su uglavnom ideološke percepcije. Naravno, ima i onih drugih koji traže konflikte i snalaze se samo u nacionalističkoj retorici,  ali oni su u manjini i to je nešto što mi daje optimizam za budućnost.

AZŽ: Nije baš jednostavno baviti se politikom u pravom smislu te riječi, a kada uzmemo još dodatno i kontekst u kojem se nalazimo i koji još uvijek gaji iluzije da pamet dolazi s godinama i da na mladima svijet ostaje onda možemo zaključiti da mladi koji se odluče na stranački angažman nailaze na brojne prepreke i da ih se još uvijek nedovoljno cijeni da bi bili ravnopravne/i članice i članovi u stranci. Koje su to sve prepreke s kojima se mlade osobe koje se odluče na stranački aktivizam susreću u svom radu?

Boris: Kada je riječ o preprekama mislim da postoje dvije vrste prepreka. Jedna vrsta su prepreke koje nam nameću drugi, a drugu vrstu namećemo sami sebi. Prva vrsta se očituje kroz nepovjerenje starijih kolega i skeptičnost prema mladima, jer smatraju da su mnogo kompetentniji od nas, da mladi ne znaju dovoljno, da nam nedostaje iskustva, političkog i partijskog staža itd.,  a vrlo vjerovatno da se iza svega toga krije samo strah od konkurencije koju maldi danas sa sobom nose. Mladi ljudi u većini slučajeva govore strane jezike,  većinom su informatički pismeniji, rasterećeniji od nekih stvari i slično. Druga vrsta prepreka je ona koju mi sami sebi nametnemo, a koja je tako prirodna jer smo mi djeca koja kroz obrazovanje ne budu ohrabrena kao individue, već svoju individualnost moraju uklapati u opće kalupe, pretežno nametnute. Zato nam kasnije nedostaje samopouzdanja i vjere u sebe i svoje mogućnosti, sumnjamo u svoje znanje, vještine i ideje, stalno smo u strahu od reakcija starijih pogotovo ako naše mišljenje nije isto kao njihovo. To kada se spoji dođemo do toga da mnogi mladi vrlo lako odustanu od političke borbe. Moram dodati da imam sreću I zadovoljstvošto se u svome opštinskom odboru ne susrećem sa takvim stvarima I mladi imaju sasvim dovoljno prostora. Volio bi reći da je tako i u drugim sredinama unutar stranke, ali nažalost nije.

AZŽ: Floskula koju sve češće možemo čuti jeste da na mladima svijet ostaje, a onda vidimo da je mladih u državi sve manje, a i oni koji su ostali s jedne strane ne dobivaju baš šanse da pokažu šta umiju i znaju, a s druge djeluju unutar političkih subjekata i nekako se baš ne razlikuju od svojih starijih kolegica i kolega. Smatraš li da su mladi u političkim subjektima u BiH nedovoljno angažirani, odnosno da sve više liče na svoje starije stranačke kolegice/e i da su im uzori partijski lideri?

Boris: Moram se složiti sa Vašom konstatacijom. Ja nisam najbolji sagovornik da dam odgovor zašto je to tako, jer dolazim iz stranke koja nema kult lidera i koja je nedavno izabrala svoga sedmog predsjednika.  Mišljenja sam da i loš original je bolji od dobre kopije i stvarno sa željenjem gledam mlade koji pokušavaju biti nalik na stranačke lidere. A na prvi dio pitanja činjenica je da u nekim strankama mladi imaju više u nekim manje prostora. To je do stranačke politike i sve one stranke koje žele imati budućnost bi trebale što više da promovišu mlade kadrove i da im daju što više prostora za djelovanje.

AZŽ: Kao politički i stranački aktivista u redovnoj si komunikaciji sa mladima iz drugih stranaka, kao i s mladima koji djeluju u organizacijama civilnog društva. Kako ocjenjuješ vašu suradnju i da li misliš da mlade osobe bez obzira kojoj stranci ili organizaciji da pripadaju imaju zajednički pravac djelovanja i jasnu viziju kako poboljšati položaj mladih u BiH?

Boris: Da, često komuniciram sa mladim iz drugih stranaka kako BiH tako i regiona i imam stvarno puno prijatelja među njima. Generalno gledano, mladi imaju totalno drugačiju retoriku od trenutnih političara. Svi su svjesni svih loših stvari koje se dešavaju u našem društvu bez obzira na stranačku pripadnost i vodimo dosta konstruktivnih razgovora. Iznenadili biste se koliko sličnih stavova imamo za većinu pitanja. Ako se sporimo oko nečega to su uglavnom ideološke percepcije. Naravno,ima i onih drugih koji traže konflikte i snalaze se samo u naciolasitičkoj retorici,  ali oni su u manjina i to je nešto što mi daje optimizam za budućnost.

Činjenica jeste da se mladi ne bore dovoljno za mlade. To je nešto što mi jako smeta i u budućem političkom angažmanu želim raditi na uspostavi mostova među maldima bez obrira da li su aktivni i u sklopu koje organizacije.

AZŽ: Često se čuju kvalifikacije da mladi u političkim strankama vrlo brzo zaborave mlade koji nisu u političkim strankama, odnosno zaborave da se bore za mlade uopće već kao i prethodnici gledaju kako poboljšati svoj lični status. Koliko se ti s ovim slažeš ili ne slažeš?

Boris: Nerado, ali se moram složiti sa ovim. Da li je posrijedi da ni oni sami od sebe nisu imali iskrene namjere i želje da svojim stranačkim I političkim aktivizmom doprinesu poboljšanju položaja svoje generacije ili je pak posrijedi da im je nakon uključivanja u stranku udarila slava u glavu, ne bih znao, ali vjerovatno ima pomalo i jednog i drugog. Činjenica jeste da se mladi ne bore dovoljno za mlade. To je nešto što mi jako smeta i u budućem političkom angažmanu želim raditi na uspostavi mostova među maldima bez obrira da li su aktivni i u sklopu koje organizacije.

AZŽ: Svakim danom je mladih u Bosni i Hercegovini sve manje. Odlaskom mladih, kvalificiranog i radnosposobnog stanovništva Bosna i Hercegovina kao država gubi u svakom pogledu. Da smo kao društvena zajednica više radili na jednistvenom i modernijem obrazovnom sistemu, možda bi naši mladi danas manje odlazili. Koliko su mladi u Bosni i Hercegovini izgubili i još uvijek gube zbog rascjepkanog i podijeljenog sistema obrazovanja, odnosno zbog nepostojanja Ministarstva obrazovanja na državnom nivou?

Boris: Mislim da sama podjeljenost obrazovnih sistema nije toliko problematična koliko je problematično to što je svaki od obrazovnih sistema na različitim nivoima sam po sebi loš. Kada je riječ o Ministartsvu obrazovanja na državnome nivou najžalosnije je što kada bi se i pokrenula ta tema koristila bi se za jeftine političke poene, odnosno o suštini bi rijetko ko govorio i opet bismo završili tu gdje i jesmo. Zbog nepostojanja tog ministartsva mi kao država smo limitirani u povlačenju EU fonodva za obrazovanje. Istorijsko nasljeđe je tako da ne možemo imati isti plan i program maternjeg jezika ili istorije, što u potpunosti shvatam. Ali matematika, fizika, hemija, biologija, fizičko itd. je isto za sve. Umjesto da nađemo koncenzus oko tih pitanja i povlačimo novac od EU naši politički lideri traže u svakoj temi razlog za svađu i konflikt.

AZŽ: Kao politički i stranački aktivna i angažirana osoba što bi izdvojio kao svoj doprinos društvenoj zajednici?

Boris: Mislim da je najveći doprinos mojoj zajednici upravo to što sam jako rano postao svjestan svih problema koje imamo i s kojima se susrećemo, te krenuo da radim i da se borim da ih mijenjam.  Ono na šta sam jako ponosan je što sve više među svojom generaicjom razbijam predrasudu da su u politci samo lopovi i da su svi isti. Kroz razne vidove neformalnog obrzavoanja sam se susreo sa mladim iz svih krajeva BiH i približio im sredinu iz koje dolazim na jedan drugi način, mnogi su imali različite pogrešne percepcije o ovome podneblju.  Mladi često misle da se u politici nešto može postići preko noći, ali to nije tako. Politika je kao i promjene dug proces i on mora ići korak po korak, te ga ja tako i doživljavam.  Treutno nisam na nekoj poziciji moći gdje bi mogao donositi velike odluke, ali sam jako ambicozan i sebe u budućnosti svakako vidim tu. A do tada svakodnevnim radom na sebi, obrazovanjem, neformalnom edukacijom, izgradnjom i njegovanjem mreže s ljudima na najbolji način radim za svoju zajendicu jer  radom na sebi ulažem u budućnost, od čega će moja zajenica imati koristi.  Da bi ostvarili neku veliku pobjedu ili promjenu treba svakodnevno izvojevati male pobjede. A iz tih malih pobjeda će doći i velike. To je nešto što stalno imam u podsvjesti i što svakodnevno nastojim raditi.  Svako ko politiku shvata kao borbu za više ciljeve i ideale, a na kao sredstvo za ostvarivanje ličnih interesa je već uradio mnogo za svoju zajenidcu. A sebe mogu svrstati u tu grupu.

Stvari koje se uče na akademijama ovoga tipa su neprocjenjive za budući politički angažman. 

Ja bih istakao nešto što je možda još bitnije, a to je upoznavanje sa drugim mladim osobama iz raznih krajeva države, raznih opredjeljenja i stavova. 

Jako sam sretan što mogu reći da već sada u koji god kraj države da odem imam nekog poznanika ili prijatelja.

AZŽ: Da li je Akademija političke pismenosti potrebna mladima u BiH?

Boris: Da, apsolutno. Stvari koje se uče na akademijama ovoga tipa su neprocjenjive za budući politički angažman. Prilika za učenje od vrsnih predavača i stručnjaka u svojim oblastima je višestruko korisna. Ja bih istakao nešto što je možda još bitnije, a to je upoznavanje sa drugim mladim osobama iz raznih krajeva države, raznih opredjeljenja i stavova. Kroz priču i diskusije svi zajedno možemo mnogo napredovati, a poznanstva i prijateljstva koja se skolpe će zasigurno biti od koristi svima nama do kraja života. Jako sam sretan što mogu reći da već sada u koji god kraj države da odem imam nekog poznanika ili prijatelja.

Boris Luketa

Boris Luketa rođen je 16.8.1997. godine u Kasindolu/Istočno Sarajevo. Kao punoljetna osoba odlučuje se na stranački angažman i postaje član Srpske demokratske stranke (SDS). Student je na fakultetu za poslovne finansije u istočnom Sarajevu,  Univerziteta za poslovne studije Banja Luka. Njegovi hobiji su sport, čitanje i pisanje blogova.

Vodi se motom: „Budi promjena koju želiš vidjeti“, „Ono o čemu razmišljaš to ćeš ostvariti.“